neni - male price

Moj ljubimac, Micky-Junior

Dobio sam ga na poklon, sredinom avgusta, 2003. godine. Nije iz seljackog dvorista. Rodio se u stanu gradskog naselja. Prve mesece je proziveo sa svojom majkom, bracom i sestrama. Nije izlazio iz stana, nije znao za maciju hranu, nije bio u drustvu dece. Niko ga nije gnjavio, plasio.
Pamtim, ovako je bilo:
- Hoces macku, malo mace?
- Hocu, da je macor i da je crno-beli.
- Vazi. Posle letnjeg odmora. Sad su mnogo mali.
I pitam ja, opet, za moje mace. Proveravam stoti put da li je macor, crno-beli.
- E, sad... Sareno mace. Sta bi ti??!
Ja vec iznerviran. Uvalice mi neko razmazano, trobojno. Samo zenske mogu trobojne da budu, ne i macori. Rekose i da je poslednje ostalo od tog legla, ceka da ga uzmem. I odem po dogovoru u obliznji trgovacki centar da ga preuzmem. Sta mogu, obecao sam.
A tamo, mama zenine poznanice. Dve, tri godine starija od mene. Lepotica. Ispod bistro-stola korpa za macke sa uzanim prorezima. Macku ne vidim. I zapocnemo neki obican razgovor posle upoznavanja, al' moja glava ni rec da zabelezi. U sebi kipim kao vulkan i u mislima trazim novog vlasnika za sareno mace.
- Zna svoje ime. Zove se Miki. Muski je. Ima tri meseca. Nije izbirljiv, dobro jede. Pustite ga da procunja po stanu. Sam zna da ide na pesak za pi-pi, - prica i pozdravlja se sa macetom prva odgaivacica. Ozaren, uzmem korpu sa poda i sretnem pogled sa crno-belim macorom koji se zove Miki. Osmehom odagnam nevericu .
- Juniore, ja cu da te cuvam! Od danas smo nerazdvojni i moj si ljubimac. Ja sam Neni!
I pricali smo o svemu drugom. Rece Stana da bi volela da posle nekoliko meseci obidje Mikia. Jos ne dodje. Ne vozi auto, ima nekog nervoznog prijatelja, cerka se udala i ima bebu. Ceka je prijatno iznenadjenje.
Danas je Micky-Junior privrzena, lepo odnegovana i dobro vaspitana, naocita macorcina, koji puno razume i ima zdravstveni karton, putnu ispravu, svoju hranu i posudje, krevetice, podloske, kucice, drvca, igracke, terasu u prizemlju, punu slobodu kretanja, a verujem i potomke, lepotane.
Prve dane u novom drustvu provodi u radoznalom njuskanju i pentranju po namestaju, a onda krenemo u pustolovine. Niz stepenice, do glavnog ulaza, do podruma, pa napolje. Dugo je bio tamo gde ga ostavim, a onda je poceo da se krece oko zgrade i jos malo dalje. Nadjemo nase omiljeno drvo za pentranje, sisarke i zirice, prutic sa par listica na vrhu, grm za skrivanje i razne bube sto mile, leptirice i komarce za hvatanje u letu. I prvog misa smo familijarno svi spasavali, pustali u travu. Strpljiva, duga moja cekanja i poduprta vrata dok se nevaljalac nakani da udje. Prva ostavljanja u dvoristu i prve macke i maciji zakoni. Prva kisa, prvi sneg, prva grana sa koje ne moze da se sidje, prva noc kad sam ga razludjen dozivao, trazio, prva i druga nasa selidba i sve od pocetka da se upozna, navikne.
Osvojio je nase mesto i siru okolinu, mudonja. Osvojio je moju naklonost i postao mnogo vise od obicnog macora, obicnog domaceg soja.
Postao je moj ljubimac i prava licnost, Micky-Junior.

>>>-------neni-(CH)-->



Prica o prvom psicu

Kad smo uselili u svoju kucu sa dvoristem, majka je dozvolila da zadrzimo malo, crno kucence kratke dlake, sa braon nogicama i braon tackicama iznad tamnih okica, kao loptica debeljuskasto mesance nekog terijera, koje nije moglo ni stepenicu da savlada. Dali smo mu ime DENI. Bio je sladak, a mi naivna deca koja nista nisu znala o odgajanju psa. Naucio je da brani dvoriste, pratio nas do skole, dolazio na zvizduk i zustro jurisao na macke i druge pse kad ga napujdamo. Pravi lajavi blesavko je bio i bezbrizna svalercina na dobrom glasu.

Prvog psa ciste rase kupio sam na izlozbi kao veliko stene. Presrecan sam bio, ali mnoge muke sa secenim usima, dascana kucica koju sam sam nevesto pravio i ogradjen prostor bez krova, nisu mogli da me okite uspehom. Niko nije morao to da mi kaze, sve sam sebi priznao i dobro se zamislio. Mnogo o psima nisam video, ucio sam. Pas je bio lep, zivahan, pametan, a ja mlad, nestrpljiv i ljubomoran. Svi su imali vise uspeha od mene. Bas svi. Uhranjeni i dresirani ljubimci iz raskosno ozidanih prostorija sa ogradom i krovom, sa prekrasnim posudama za vodu i hranu i vlasnici sto su opasivali svoje kecelje da se poigraju sa njima i porade na cistoci, satima dugo, svakim danom su mi bili uzor i zelja da i meni krene od ruke ta vestina. Vremenom sam sve bolje, sve jasnije video sitnice dobrog odgajanja i licnog ponasanja koje sam menjao i dopunjavao savetima iskusnih prijatelja.

Danas, moji ljubimci su sve lepsi, prostor za cuvanje sve bolji, a ja zreliji, mirniji, samouveren i ponosom ovencan. Ljubav i vernost mi uzvracaju, moje zive igracke, moji lepotani! Mnogo mi znace, neizmerno ih volim !!

!>>>-------neni-(CH)-->




Najruznija prica o najlepsem psu

Pricam vam o mojoj kerusici ANI, velikoj snaucerki, koju sam imao pre vise od dve decenije kao prvog psa ciste rase i koja je bila posebno pametna i koju sam mnogo voleo! Uvek sam joj tepao: lepotica, lepotica, lepotica, budalica moja. Auto je bio ulickan kao za svadbu ili mladence, uvek kao salon cist, a psetance dugodlako, lepo i negovano, doterano za izlozbu. Povedem ANI na jezero, na pecanje, ali videla me devojka, posla i ona. Dok sam ja postavljao pecaljke one su se kao igrale nekog otimanja i bacanja stapa. A posle,... posle,... znate vec.
Kuca je nesto vrtela glavom, culila usi, cudila se i pitala sto se mi ljudi kikocemo, gurkamo, stipkamo i sljepkamo, nju i ne gledamo. Kad sam rekao da pripazi na plovke, ljuta, lanula me nekoliko puta, dok je prutom nisam oterao na novu cuvarsko-pecarosku duznost. Dobra kuca je ipak otisla da nauci da laje kad zacuje zvonce sa vrha stapa, a zvonce ostalo bas mutavo, riba bila sita i lenja, a lepotica od pametne kuce resena da provede zanimljiv dan po suncanoj obali i raskosnom rastinju u potrazi za necim ili nekim ko zna da se igra i zabavlja bolje od nas dvoje zacopanih sto u sred leta grejemo noseve kao Eskimi.
A-joooooooj,... kad se moje lepo kucence pojavilo, ponosno, veselo, mokro i cupavo, sa povecom herbarijumskom zbirkom trave i cicaka na sebi, zamazano nekim mocvarnim glibom, sa blatnjavim nogama i stomakom, crna moja lepotica, luda ludica, blesava blesavusa! Posle kupanja i susenja nismo sve ni cesljali, mnogo smo gukavih pramenova isekli, danima smo zgodu svima pricali i jos dugo zaostale semenkice nalazili.
Verujte, nezaboravno,... nezaboravno!!!

>>>-------neni-(CH)-->
 

Back
Top