Cubura. Noc...gluvo doba. Ulica mracna,samo se jedna sijalica probija kroz grane olistalog drveta. Hodam polako jer mi se neki strah uvlaci kroz nogavice. Noge ne bi isle dalje al mene nesto gura. Jeste to je ta ulica, nisi pogresio...sta trazis ovde, tu si nekada ziveo,to je ostalo iza tebe kao secanje. Jeste,ali kakvo secanje,nije lepo i sta tebe briga ako ja hocu da vidim govori mi ono nevidljivo sto me gura da idem napred.
Zastao sam pred jednom malom zutom kucom. Ispred mene velika kapija oivicena sa dva betonska stuba i zardjalim metalnim vratima. Znam iza tih vrata se nalaze tri betonska stepenika koja odvode u dvoriste ocaja. Stojim potpuno nem,zelim da otvorim vrata ali je strah koja se uvukao u mene zapretio rukama da slucajno ne uhvate kvaku. I ono nevidljivo sto me je guralo sad se ucatalo,zanemelo,izgubilo hrabrost.
Selim se mislima u jedno vece ispred "Politike", stojim sa drugom ocekujuci da neko naidje i ponudi nam sobu. Prilazi nam mlad momak i nudi dvokrevetnu na Cuburi po pristojnoj ceni. Deluje nam vrlo primamljivo. Idemo trolom da pogledamo. Prvi put prelazim ta tri stepenika sa cimerom i ulazim u mracno dvoriste.
Nista se ne vidi. Noc je a on kaze, pregorela sijalica....
Otkljucava vrata i pali svetlo . Ulazimo u sobu. Cudnog je izgleda. Beli okreceni zidovi,dugacka a uska,na podu drveni patos a na dnu sobe dva metalna kreveta sa dusecima. Iznad kreveta po sredini iz zida preti strujomer.
Ispred kreveta jedan mali drveni sto i dve stolice a preko puta drveni orman od orahovine.
Na zidovima nema prozora osim sto na ulaznim vratima postoji prozorcic od armiranog stakla. Iznad njega su zakucani neki ekseri, predpostavljam da oni zamenjuju civiluk.
Mladi gazda prica da u dvoristu postoji prostorija sa zajednickom masinom za ves a toskove delimo svi. Koji svi?
Nemamo izbora moramo da prihvatimo. Uzima nam pare unapred i onako usput kaze da do nas stanuje njegova majka i ako bi smi imali nekih problema sa njom da pozovemo njega.
Rano je jutro neko nam kuca na vrata. Cimer otvara a postarija gospodja sa dve soljice kafe ulazi bez pardona u sobu. Nasmejana,kaze da vam pozelim dobrodoslicu i da vas zamolim da sto pre napustite ovu sobu jer ona je moje vlasnistvo.
Moj muz i sin su vam je neovlasceno izdali. Ako to ne uradite za tri dana bicu prinudjena da vas na silu izbacim. Okrece se i odlazi. Nas dvojica ostadosmo kao dva kamena.
Tog dana smo shvatili da u dvoristu postoje jos sedam potpuno istih soba naseljenih sa beskucnicima kao sto smo i nas dvojica. Prostorija sa masinom za pranje je postojala ali je niko nije koristio jer je bila neispravna.
Tri drana su prosla nista se nije desilo a cetvrtog jutra iz sna nas je probudio udaruc u vrata. Onako bunovan nisam odmah shvatio sta se desava. Nije mi trebalo dugo vremena da vidim kako se u prozoru nasih vrata zaglavila sekira a iza vrata se cuo gospodjin glas "ja sam vas upozorila". Nismo stigli ni da se uplasimo.
Mladi gazda je dosao postavio novo staklo,rekao da se ne brinemo sve se on dogovorio sa majkom i otisao. Nekako u to vreme dodje i praznik i nas dvojica odosmo kuci na kratki odmor.
Vucem torbe sa zeleznicke stanice,jedva cekam da dodjem u svoju sobu na Cuburi.
Prelazim ona tri stepenika,ulazim u dvoriste ocaja, idem ka svojoj sobi. Zastajem,pogresio sam dvoriste. Tamo gde su bila vrata od moje sobe sad je zid, okrecen,cist. Izlazim van iz dvorista da proverim. Ma nisam pogresio tu treba da bude moja soba. Kucam na prva vrata,druga, dok se nije pojavio neko od stanara. Izlazi i smeje se...kaze nemas sobu gospodja je zazidala vrata. Prekrstio sam se jer mi je to jedino ostalo.
Opet dolazi mladi gazda, kaze sta da radim kad je ona luda. Dovodi majstore da otvore i postave vrata. Ne zelim vise tu da zivim.
Stojim i dalje pred kapijom,ne ulazim jer znam da ce soba sigurno biti tamo. Da li je sa vratima ili bez njih nije vazno,strah me je da cu tamo zateci nekoga i prepoznati uplasenog sebe iz tih dana.Polako sam krenuo a ono nesto sto me je guralo da udjem u dvoriste sada me tera da ubrzam korak i pobegnem sto dalje od dvorista ocajnih.
Za ilegalce iz studentskih domova, za one koji veceras traze gde da prenoce,podstenare,sustanare,za oni koji na prstima hodaju i toplu vodu nemaju,za one sto na dusecima za plazu spavaju, za one sto sapucu u strahu da im neko ne zakuca na vrata,za one sto spavaju u gvozdenim krevetima,za one sto pravo sa vrata na krevet se penju,za one sto placu i umesto deci za kiriju daju,za one.....isplakao sam sve suze ja,za vas