Karta zivota

..........Svjet u kojem živimo i ljudi koji nas okružuju ponekad ne ispunjavaju naša očekivanja i ponekad zbog toga poželimo biti ono što nismo.Ponekad imam osjećaj da vrištim na sav glas i zovem u pomoć, ali se niko ne osvrće.Zašto u čovjeku postoji onaj jedan mali kutak u duši koji ostaje prazan , ma koliko se mi trudili da pronadjemo dio slagalice koji nedostaje.Zašto sami sebi rušimo snove samo kako bi osjetili da smo živi?Dali to radimo svjesno, ili je to jednostavno naš način bježanja od stvarnosti?

-Jako je puno pitanja koja mi se u zadnje vrjeme motaju po glavi , a tako je malo odgovora. Kako da vjerujem u pravdu, kada živim u gradu koji mi ne pruža mogućnost da je osjetim na svojoj koži? Koliko se moraš truditi da bi drugi shvatili koliko uistinu vrjediš i zašto to upošte pokušavam dokazati drugima. Kako da napredujemo kada se više ne cjeni znanje, talent i upornost, sve se svodi na skupe krpice, bjesne automobile i izblajhane preznoglave lutkice, koje preko noći postaju " lideri " vodećih ustanova koje bi trebale rješavati naše probleme egzistencije. Počeli smo živjeti u vremenu kada se trebamo držati izreke " jedi, ili budi pojeden " , gazi sve pred sobom ostvari svoj cilj! Istakni se pred masom i reci na glas ono što zaista misliš! - Ali po koju cjenu ?

-Postali smo zavidni , arogantni i mrzovoljni , necjenimo ni svoju porodicu, prijatelje , pa čak ni vlastito mišljenje.Mislimo da nismo dovoljno vrjedni i moćni da podignemo svoj glas i promjenimo nešto. Stalno se plašimo mišljenja drugih, plašimo se zlih jezika koji bi mogli demantovati naše izjave. Vrjeme je da ovom dodje kraj! Zašto da živimo u svjetu u kojem samo pojedinci treba da imaju uspjeha! Svjetu, u kojem će samo pojedinci ostaviti tragove u stvaranju naše zajedničke budućnosti!

- Ko smo to MI? Da dozvolimo sebi otkrivanje istine, da pustimo glas i jasno kažemo ono što nas tišti, da iznesemo svoje probleme, da podjelimo svoje mišljenje sa drugima, da postanemo " neko " ? A ko smo mi da sebi to pravo oduzmemo! - Svako od nas je poseban! Svako od nas može promjeniti svjet, ali imati hrabrost i snagu i krenuti na taj daleki put , nešto je sasvim drugo. Postaviti sebi cilj i čeznuti da se ostvari kukavički je potez , ali postaviti sebi cilj i uspjeti doći do vrha je umjetnost!

- Podignimo glave, postanimo umjetnici , gradimo ciljeve i ostvarujmo ih.Ne dozvolimo da nam pojedinci ruše snove , da nas ograničavaju i sputavaju ! Svi smo rođeni da bi ostavili trag , ali na vama je da odlučite , koliki trag na krati života želite biti ?..............
 
Jeco,
bravo! Dobar ti je prelaziz depresivnog u pozitivno. Mada mi se više svidja drugi deo - pozitivniji.
Treba biti ono što jesi osim ako se ne baviš politikom.
Veliki ljudi koji su ostvarili svoje velike snove pomažu drugima da ih i oni ostvare, a mali ljudi koji su ostvarili velike snove onemogućvaju drugima da ih ostvare. Tako je to i uvek će tako biti.
 
godinama sam se trudila da budem ono sto nisam,da budem onakva kakvom su drugi zeleli da me vide,osecala sam se kao da sam od plastelina,da svako moze da napravi ono sto zeli od mene...ono sto je najgore je sto sam u tome uspevala,sto sam to tako vesto radila..dok u jednom trenutku nije puklo...
 
Zaista lepo receno... mada nije sve crno sto se moze i videti iz zadnje recenice. :D

Ali stvarno... ovo kao da sam ja napisao...

"- Podignimo glave, postanimo umjetnici , gradimo ciljeve i ostvarujmo ih.Ne dozvolimo da nam pojedinci ruše snove , da nas ograničavaju i sputavaju ! Svi smo rođeni da bi ostavili trag , ali na vama je da odlučite , koliki trag na krati života želite biti ?.............."

Genijalno... :D
 
Nismo propali, samo ponekad chinimo da sve oko nas propadne. Pa se posle kajemo i krivimo sebe, a ono je vec kasno. A sa propadanjem zivotne sredine propada i ljudski rod jer se zdravlje gubi, ali retko ko misli na to. Svi jurimo za nekim svojim ciljevima, gazimo preko svega da bismo ih dostigli pa, kada ih ostvarimo, moze li nam neko reci da smo propali?
 

Back
Top