Pasos & Silikoni

pasos.jpg



Cekam u redu za pasos. Jos jedno ponizenje. Mala uzana cekaonica,red se otegao do ulice. Jedna sijalica u dnu hodnika i malo dnevnog svetla kroz ulazna vrata. Samo dve stolice i obe zauzete. Ispred vrata iza kojih je salterska sluzbenica kamenog lica stoji mrgudni policajac.
Nikome ne dozvoljava da udje preko reda tu slobodu ima samo on izgovarajuci se da su to njegove kolege. Vi ostali cekajte. Zagusljivo je, ljudima je muka. Toaleti su pod kljucem, mi obicni ne smemo da zavirimo u “ta sveta mesta”.
Ulaze po jedan,merim vreme koliko se zadrzavaju unutra.Pa i nije mnogo,samo pedesetak minuta po coveku, za jednu tako ozbiljnu knjizicu kao sto je pasos. Sluzbenica pokusava da uvede nekog preko reda.Cudo se desava. Slozno smo se usprotivili. Nije uspela. Drago mi je, zbog toga se moje sanse da toga dana predam dokumenta povcavaju. Policajac izlazi i onima na kraju reda kaze da mogu slobodno da idu jer toga dana nece uspeti. Ja sam ostao unutra.
Srecan sam,nama veze sto sam cekao sedam sati. Kad tad me to cekalo...
Danas cujem kako se sada prave spiskovi za red ali da se ponekad to upisivanje zavrsi cepanjem spiska i nekom cuskom...pitam se ima li jos neko ponizenje koje nisam doziveo,ako ima daj mi da to odmah prebrinem,ne mogu da cekam hocu da zivim...

Doduse znam i jedan laksi nacin kako se dobija pasos,devojke moraju da povecaju grudi bar za jedno dva tri broja i da pronadju dobrostojeceg muza i nema problema,cak ce i ministar licno da vas primi i sa vama popije kaficu. Evo postavicu klip(corpus delicti)....mozda ce neko reci ali ona ce da promovise Srbiju?...ne sporim ja to, samo postavljam pitanje a sta rade hiljade nasih mladih strucnjaka u belom svetu koji su napustili zemlju "trbuhom za kruhom",mislite da njih u nasim konzulatima docekuju sa kaficom?...ma kakvi,putuju stotinama kilimotera da bi predali svoja dokumenta...moraju jer drugog izbora nemaju a srecni su ako im najblizi konzulat uopste izdaje pasose

 
Prošlog leta sam baš tavorio po čekaonicama nameran da osvežim dokumenta, doduše bio sam motivisan pozivom u inostranstvo kod rođaka. Noć, poneki pijanac začuđeno me odmerava nesigurnim pogledom i još nesigurnijim korakom beži. Zaprepašćen je da neko trezan oko 03 hoda po ulici. A ja idem da uhvatim red kako bih dobio jedan od 20 brojeva koji ulaze u obzir da toga dana predaju papire. Gadno. Bedno. Pa odmeravanja, pokušaj prekorednog upadanja. Jer, džaba ti dolazak u gluvo doba ako u 08 ne uspeš da odbraniš svoju poziciju i zgrabiš taj kartončić. I mi smo se pobunili. I protiv policajca koji je hoteo da se ugura preko veze. Čak je i jedan kolega mu policajac stao na našu stranu....A onda, u ambasadi strane države obavih sve za 20 minuta uz projektovano čekanje od 45 min u obližnjem kafiću.
Tigre, dobra ti tema i rukopis. Pozdrav, Vilson.
 
vilijem vilson - setih se ona 204 pasosa koja su dodeljena zasluznim gradjanima i odmah posle toga objavljenu vest da ti pasosi mozda nisu vazeci jer imaju gresku. Zamisli nekog od tih"zasluznih" kako stoji ispred nekog stranog carinika i drhti da ovaj slucajno ne uoci tu gresku i kaze mu "molim vas predjite u susednu prostoriju"
 
na zalsot vrlo dobro poznajem cekanje po redovima zarad dobijanja viza ne bih li putovala na neku medjunarodnu konferenciju kao "mlad strucnjak"...ponizenje koje svaki put zamuti osecaj radosti putovanja...samo jos jedna u nizu gluposti na koje smo primorani u zemlji Srbiji...
 

Back
Top