"SVASTARA"- licna sveska

OGLAS
Trazi se jedna polovna nedelja,bez vesti o nesrecama i ratovima!

Traze se prijatelji,makar dotrajali,svi oni iscezli,raseljeni,izgubljeni,pozenjeni...

Traze svi oni sto su nas raznosili komad po komad,deo po deo:delova naseg vremena,nase ljubavi...
traze se da vrate ljubav!

Trazi se Nada!U ovom malom oglasu trazi se nada,polagana u same sebe i u vreme koje dolazi!
Ako ta nada izneveri,ako se ta Nada ne vrati,njene dugove ne priznajemo kao svoje!

Trazi se svastara;ona divna,debela sveska kupusara.U njoj su prvi nasi stihovi,u njoj smo vezbali svojerucni potpis,sabirali ocene pred kraj godine,u njoj je dvesta puta zapisano neko ime u koje smo bili zaljubljeni!

I kao da smo jos onda znali da ceo zivot ne moze stati u jednu svesku,ma kolika ona bila.

MIROSLAV ANTIC

Ps.
Mikinu divnu debelu svesku kupusaru imamo svi negde odlozenu u fijoci,kartonskoj kutiji od cipela ili ususkanu negde izmedju albuma starih slika i dragih stvarcica koje cuvaju uspomene na nekog i na nesto..

A onda smo poceli da pravimo novu kupusaru,sasvim drugaciju po izgledu,ali sa slicnim sadrzajem:u njoj su nase reci koje govore o onome sto mislimo,sto osecamo,sto zelimo.
Tu su svi nasi strahovi,nasa razocarenja,nase nade,male i velike radosti..veliki deo naseg zivota zapisan kao buduci vremeplov i dokaz da smo postojali.

A najlepse je,sto tu svastaru pravimo zajednickim snagama sa drugima,svojom bracom i sestrama po pesmi,po prici,po lepoj reci.

Ova divna debela sveska kupusara je nas BLOG.
Pa,da nastavimo da je popunjavamo da nam bude sto deblja..i sto lepsa,blogeri moji..
 
Tako je Lejla, kupusara prava je ovaj nas blog...:D

Ima tu svega...i nasih zelja i nada,
i onog sto nikom ne bi rekli-nikada.
A rekli smo ovim svima.
Mozda i lazi ponekad ovde ima.
Nisu to lazi koje ce nekog da bole
nego one koje cine
da srca nam lepse vole..

Veliki poljubac od verne citateljke i prijateljice:cmok2::bye:
 
Traži se ona reč što mi je već danima navrh jezika, a nikako da je izgovorim, i, možda, napišem. Tražim već godinama tu strašno važnu reč koja bi me spasila, a ne mogu nikako da je nađem, pa izlazim da je tražim po ulicama. Pre toga, otvaram sanduče za pisma (možda mi je neko poslao poštom?), ali tamo su samo neplaćeni računi i opomene.
Odlazim da je tražim po Terazijama; možda sedi pred Moskvom i pije pivo, a možda je u kiosku s novinama.
"Šta radiš?" – pitaju me poznanici.
Šta da im kažem? Da tražim neku reč, a ne mogu da je nađem?
Sve što su tražili, to su i našli, zato što i nisu hteli ništa naročito. Lepo se vidi: umrle su u njima prave reči, a ostali samo brojevi i opšta mesta....
MOMO KAPOR

 

Back
Top