Jednoj zeni....

Ova noc mi postaje vazna
Ne razmisljam o tebi i nama
Vec o jednoj zeni,koja mi nije ni prijatelj ni rod
O zeni zlatne kose,koju ne poznajem,ali joj dugujem

Jedne tople noci ti si postao moj
U tvojim ocima ja sam pronasla ono,za cim sam zudela
U toj noci koja je tako cudesno mirisala
Ja sam tudjeg coveka zavolela

Da li ona zna,da li ona sluti
Da te volim,i da te zelim
Da li ponekad u nocima dugim,pomisli da te sa nekim deli
Da li nekad zaspi u zoru,razmisljajuci o ljubavi koja boli

Njena je kosa boje zlata,a moja je poput ponocnog neba
Ja ne znam na kojoj strani ona spava,i da li se smeje od srca
Ona i ja se nikada u zivotu ne bi ni srele
Da ne postojis ti,da ne volimo tebe

I mozda me krivi,mozda me mrzi
Ali ljubav ne bira,ona se samo uzima
Ja sam jednu uzela,i mozda sam pogresila
Zato je vracam onom kome pripada,i ostajem sama i prokleta

I molim te,nocas nemoj me zvati
Ostani kraj nje,i reci joj sve ono sto sam ja tebi govorila
Pokazi je da je volis,onako kako sam ja tebi pokazala
I moja dusa ce biti spokojna,jer ona takvu ljubav jos nije osetila
 
Zar ljubav moze biti neciji privatni posjed,pa da ga vracamo...Ovaj o kome ti govoris nikada ne bi imao priliku da udje u tvoju pjesmu da je želio da pripada toj ženi zlatne kose...
 

Back
Top