Sada ili …

Neki se čovek zaustavio ispred cvećarnice kako bi naručio i poslao cveće za svoju majku udaljenu 320 km. Kada je izašao iz automobila primetio je uplakanu devojčicu koja je sedela na rubu pločnika. Upitao ju je u čemu je problem, a ona je odgovorila: ''Htela sam da kupim crvenu ružu za mamu, ali nemam dovoljno novaca.''
Čovek se nasmešio i rekao: ''Dođi, kupićemo ružu za tvoju mamu.''
Naručio je cveće za svoju majku i kupio ružu devojčici. Na izlazu iz cvećarnice ponudio joj je da je odveze majci.
Devojčica je rekla: ''Prihvatam, ako možete. Povezite me.'' Na to ga je vodila do groblja gde je položila ružu na svež grob.
Čovek se vratio u cvećarnicu, opozvao isporuku, uzeo cveće koje je platio i odvezao se 320 km do kuće svoje majke.
 
Veoma lepa prica,Onisifore..
I pouka joj je vrlo jasna;potrebno je da poklonimo svojima najblizima ne samo poklone,vec i svoje vreme.
Nikada necemo znati koliko jos imamo mogucnosti da uzivamo u porodicnom okruzenju.
Vreme naseg boravka na Zemlji,koje nam je dodelio sam Tvorac,je ograniceno..
 
lejla.al.dbuni;bt32073:
Drago mi je sto to cujem,Onisifore,zaista..Ja to odavno cinim na dva nacina:na licnom planu,a i profesionalno,kao volonter pri razlicitim religioznim zajednicama.
Nastavi tako i svako dobro ti zelim..


Stvarno? Jesu li to neke humanitarne akcije u pitanju?
 

Back
Top