PRVA PESMA COVEKOVA

/posveceno Miroslavu Egericu/

Ovih dana,bas ovih dana
ja i moja zena
gradimo sebi prvo dete.
Oooh,
da nas vidite samo
kako jedno na drugo kidisemo
kao u doba oceva granate poljupci
pljuste,
lete,
to mi resavamo pitanje svetsko,
to se mi sa covecanstvom solidarisemo.

Zeno moja,
oooh,
zeno moja
pojmis li sta se nocas
u ovom prozaickom sobicku zbiva,
to mi iz nicega,bas iz nicega,
joooj iz nicega,
to mi od poljubaca
gradimo coveka ziva.

Coveka,
to je nadrealista sto zedan kad je ptice lovi,
mangup sto u svom telu krompir seje,
spadalo koje otadzbinu proda
ringispil on u brod prekuje,morem plovi,
onaj fantasticni sto reci ume da izgovara.
To je onaj sto na Zemlji jedini
ume kuce da zida
i da ih,nikad dovoljno lepe,rusi,
znas tu gladnicu sto sa vulkanima druguje na dnu mora,
onaj sto strasno mnogo psuje,pije i pusi.

Zeno moja,
jos iz tebe svetlost Dubrovnika muca
trijumf morske soli,
pronasao sam,"ura!":
tvoja su kolena gorka,
kao obrazi zelezne rude,
al` cuj reci
kojima darivam ljude:
Hiljadu poljubaca treba za prcast nosic samo,
taj velicanstveni izvor slina,
a koliko ljubavi za ruke,rebra,noge,
a tek za one stvari...
Zeno moja,
hrabro jurisaj na me,
iako sam ovako nazgrapan i cupav,
ne stedi poljupce za buduceg fantastu,
poljupce za naseg sina.

Snevam:
u prolece,
tatinu curicu
van dana i gradske buke
daleko od skole,tate,mame,
odmami poljsko cvece..
Kad tamo,u parku,na klupi
jedan je medjed ceka,
taj dripac toliko drzak da moju kcerkicu
ljubi,
al` on je ljubi,ljubi.ljubi,
otima se ona,
al`
ne posustaje momak grubi..
Bude po njima mnogo trave svelo,
a negde u ponoc,njeno se otvori telo..
Joooj,
moram priznati da je to posao
nekog velikog Boga,
pocinje avantura coveka jos jednoga.

A mamin decko,
preskace zidove gradske
i progone ga seljaci sto krade njihovo voce,
al` on krade,jer on je musko
i tako mu se hoce i sta mu ko moze,
nek` sav svet iskoci iz koze..
Jer on ce jednog leta,u polju,
u vihoru ratnom,na uzarenoj morskoj plazi
jednoj lepotici bezobrazno:
"vazi li..ne vazi?",
pokazi joj moj sine,pokazi!
Oooh,
za tvoju snagu
na zivotinju nocas gladnu lici tvoj tata,
a tvoja sirota majka
od prevelikog straha,
sa njim se u kostac
hvata.

BRANA PETROVIC

Ps.Za sve romanticare...
 
ti baš znaš da odabereš..da izabereš..ti to radiš sistemastki polako i stabilno...vidi se tvoja ljubav prema lepoj reči samo neko ko je voli ume to da razume i sa toliko ljubavi da je predstavlja...kao što ti predstavljaš pesme drugih pesnika i malih i velikih..bravo ,lejla...pozdrav
 

Back
Top