Ko se još sjeća dosjetke smišljene u vrijeme ničim zasluženih sankcija dok smo uz blagoslov iste ove vlasti vozili automobile iz zapadne Evrope sumnjivog porijekla i vlasništva. Naravno, u zvaničnoj verziji krađa se nije pominjala, posao je kršten „uvozom auta skinutih sa osiguranja“. Nešto nalik švercu i krijumčarenju cigareta koji se do danas u vrhu vlasti vode kao „legalan, tranzitni posao od državnog interesa“. A pomenuta dosjetka, objavljena čak u jednoj reportaži Njujork tajmsa, formulisana kroz turistički slogan namijenjen zapadnoevropskom gostu, glasila je: „Dođite na ljetovanje u Crnu Goru - tamo vas čeka vaš automobil“.
Naravno, u skladu sa evropskom agendom ta priča je zaključena prije par godina. Ali, poriv za špekulativnim radnjama je, očito, ostao. Umjesto Berkovića sada imamo Tajland. Nova praksa bi mogla da se definiše novim sloganom – „Ako ste na nekoj potjernici dođite u Crnu Goru, tamo vas čeka siguran boravak i pasoš“. S kojim ćete, naravno, moći slobodno da putujete. Pod svojim ili tuđim imenom. Zbilja, u šta se pretvorila lijepa naša. Viva vero Šinavatra.
Brojni lokalni ili belosvjetski hohštapleri i kriminalci su prijatelji naše države. I naše vlade. Ispada da ako ste istinski stvaralac, dobitnik Nobela ili Pulicera, intelektualac, pisac, nemate šta tražiti po Crnoj Gori. Možete izazvati samo sumnju, podozrenje a u najgorem slučaju i doživjeti neprijatnosti. Premijer bi vas mogao proglasiti neuračunljivim ili u najboljem slučaju preambicioznim. Međutim, ako ste sumnjičeni za neku krađu, korupciju, ubistvo ili slično pregnuće, vrata su vam širom otvorena. Od Kuoma do Šinavatre, dugačak je spisak prijatelja i partnera naše vlasti. Što je posebno zanimljivo u ovoj, pasoškoj aferi, uvaženi Šinavatra nije od juče prijatelj Đukanovića. Mnogo prije pasoša on je dobio, na najvišem nivou, u Ujedinjenim nacijama riječ našeg premijera. Crnogorski lider mu je velikodušno prepustio govornicu UN da nedužni čovjek obrazloži kako je i zašto zbačen s vlasti na Tajlandu. Bar naš premijer zna kako je boriti se protiv kleveta.
Očito, nije se stalo na tom džentlmenskom potezu već je saradnja proširena. Spekuliše se o premijerovim susretima sa Šinavatrom u Dubaiju gdje je Đukanović posljednjih mjeseci, neuobičajeno često i uvijek nezvanično, boravio u više navrata. „Monitor“ sugeriše da su u međuvremeni pali i dogovori o ozbiljnim ulaganjim ovog uglednog Tajlanđanina i svjetskog putnika sa crnogorskim pasošem, u našu obalu. Ono što je nesporno je da je eks premijer i pored zatvorske presude pred sudskim organima svoje zemlje, nezavisnim kako bi rekla Medenica, od ovdašnjih vlasti dobio pasoš. U prvim reakcijama ministar Kalamperović „nije znao o čemu se radi“ iako je jedini posao kojim se bavi otkad je na mjestu ministra policije baš izdavanje ličnih dokumenata. I dok nam je iz punih usta koliko juče nabrajao imena sabraće iz Srbije i regiona kojima je država Crna Gora dala pasoš, sada se odjednom sjetio sjajnog izgovora da, po zakonu, ne smije otkriti identitet vlasnika pasoša pod rednim brojem I38KD3695. U svakoj evropskoj zemlji takav ministar bi podnio ostavku ili bio smijenjen. Ovaj to neće uraditi jer nam je već obećao da ide u penziju. Premijer će se, naravno, praviti da prvi put čuje za sumnjivog Tajlanđanina i u tome ćemo dobiti novu Vladu. Bez Kalamperovića i bez Šinavatre. To jest bez pune informacije ko je čovjeku sa potjernice izdao crnogorski pasoš. I zašto.
Ili koliko ima još dragih lica sa Interpolovih i inih potjernica koji posjeduju dokumenta naše mlade demokratije? Ali ko će postaviti ta pitanja kada Javni servis i ostale Đukanovićeve televizije po Crnoj Gori nijesu našle prostora da objave ni riječ o Šinavatrinom pasošu?
Koliko juče Kalamperović nam je nadugo obrazlagao zašto je dao pasoš „našem Džaji“. Kao, nijesu bili presudni Džajini kontakti sa moćnim pojedincima iz vrha vlasti i kriminala po Crnoj Gori, već je presudila njegova igračka karijera. Da se čovjek naježi. Ima li naš pasoš i svježe uhapšeni Joca Amsterdam? Za Caneta da ne pitamo jer on nas je branio od Koštuničine Velike Srbije do posljednjeg momenta. Tu nam je skoro bio i Zvezdan Terzić. Može se samo pretpostaviti sa čijim dokumentima. Naočigled čitave tribine FK Budva uhapšen je kao čovjek sa potjernice kojeg juri, ne daleki Tajland već bratska Srbija. Ispostvailo se - greškom. Naime, lokalni policajci nijesu znali ono što zna njihov šef Veljović – da je Terzić štićena osoba u Crnoj Gori i osoba od posebnog značaja za evropske i evroatlantske integracije. Da bi se afera zataškala Veljović je opet pronašao dobrovoljca. I opet iz Nikšića. Nije Petrušić, već Janjušević. Koji je, kao u nekad slavnoj Kviskoteci, priznao – ja sam Zvezdan Terzić. Odnosno, da on strašno liči na Zvezdana i da su policajci omašili.
Ako se u svemu ovome nijeste snašli i ustvrdili ko je kome Šinavatra, čiji pasoš držite u ruci ili, da li ste možda baš vi Zvezdan Terzić, sve vam je moralo biti jasno nakon, nedavne, zajedničke konferencije dvojice direktora policije u Podgorici. Oba Veljovići, kažu čak bliski rođaci, jedan poslom u Srbiji, drugi u Crnoj Gori. Bilo je potresno za svakog crnogorskog patriotu (kojih je, kao i zastava, svakim danom sve više) slušati i gledati našeg direktora pored ovog iz Beograda. Dok je Tadićev Veljović sipao vatru po mafiji i organizovanom kriminalu pokazujući kako se u državi Srbiji pita vlast a ne mafija, ovaj naš, to jest Đukanovićev Veljović je jedva uspio da izusti par protokolarnih rečenica. Kao da mu je bilo neprijatno što ne može i on, kao njegov rođak iz Beograda, da lupi šakom o sto i satjera mafiju u mišju rupu. Volio bi jer nije ništa manje hrabar od onog iz Beograda. Ali ne odlučuje on o tome već njegov šef. Po onoj narodnoj, „Veži konja đe ti gazda kaže“.
Ali, da ne remetim slavljeničko raspoloženje. Naime, za par dana, 9. maja čeka nas Dan Evrope. Tim povodom sve nas Evropljane na Žabljaku, gdje je centralna proslava za Crnu Goru, čekaju ambasador Evropske komisije Maurer i direktor pomenutog Javnog servisa Vojičić. Da nam čestitaju evropske standarde i vrijednosti. Pa neka je sa srećom.
Naravno, u skladu sa evropskom agendom ta priča je zaključena prije par godina. Ali, poriv za špekulativnim radnjama je, očito, ostao. Umjesto Berkovića sada imamo Tajland. Nova praksa bi mogla da se definiše novim sloganom – „Ako ste na nekoj potjernici dođite u Crnu Goru, tamo vas čeka siguran boravak i pasoš“. S kojim ćete, naravno, moći slobodno da putujete. Pod svojim ili tuđim imenom. Zbilja, u šta se pretvorila lijepa naša. Viva vero Šinavatra.
Brojni lokalni ili belosvjetski hohštapleri i kriminalci su prijatelji naše države. I naše vlade. Ispada da ako ste istinski stvaralac, dobitnik Nobela ili Pulicera, intelektualac, pisac, nemate šta tražiti po Crnoj Gori. Možete izazvati samo sumnju, podozrenje a u najgorem slučaju i doživjeti neprijatnosti. Premijer bi vas mogao proglasiti neuračunljivim ili u najboljem slučaju preambicioznim. Međutim, ako ste sumnjičeni za neku krađu, korupciju, ubistvo ili slično pregnuće, vrata su vam širom otvorena. Od Kuoma do Šinavatre, dugačak je spisak prijatelja i partnera naše vlasti. Što je posebno zanimljivo u ovoj, pasoškoj aferi, uvaženi Šinavatra nije od juče prijatelj Đukanovića. Mnogo prije pasoša on je dobio, na najvišem nivou, u Ujedinjenim nacijama riječ našeg premijera. Crnogorski lider mu je velikodušno prepustio govornicu UN da nedužni čovjek obrazloži kako je i zašto zbačen s vlasti na Tajlandu. Bar naš premijer zna kako je boriti se protiv kleveta.
Očito, nije se stalo na tom džentlmenskom potezu već je saradnja proširena. Spekuliše se o premijerovim susretima sa Šinavatrom u Dubaiju gdje je Đukanović posljednjih mjeseci, neuobičajeno često i uvijek nezvanično, boravio u više navrata. „Monitor“ sugeriše da su u međuvremeni pali i dogovori o ozbiljnim ulaganjim ovog uglednog Tajlanđanina i svjetskog putnika sa crnogorskim pasošem, u našu obalu. Ono što je nesporno je da je eks premijer i pored zatvorske presude pred sudskim organima svoje zemlje, nezavisnim kako bi rekla Medenica, od ovdašnjih vlasti dobio pasoš. U prvim reakcijama ministar Kalamperović „nije znao o čemu se radi“ iako je jedini posao kojim se bavi otkad je na mjestu ministra policije baš izdavanje ličnih dokumenata. I dok nam je iz punih usta koliko juče nabrajao imena sabraće iz Srbije i regiona kojima je država Crna Gora dala pasoš, sada se odjednom sjetio sjajnog izgovora da, po zakonu, ne smije otkriti identitet vlasnika pasoša pod rednim brojem I38KD3695. U svakoj evropskoj zemlji takav ministar bi podnio ostavku ili bio smijenjen. Ovaj to neće uraditi jer nam je već obećao da ide u penziju. Premijer će se, naravno, praviti da prvi put čuje za sumnjivog Tajlanđanina i u tome ćemo dobiti novu Vladu. Bez Kalamperovića i bez Šinavatre. To jest bez pune informacije ko je čovjeku sa potjernice izdao crnogorski pasoš. I zašto.
Ili koliko ima još dragih lica sa Interpolovih i inih potjernica koji posjeduju dokumenta naše mlade demokratije? Ali ko će postaviti ta pitanja kada Javni servis i ostale Đukanovićeve televizije po Crnoj Gori nijesu našle prostora da objave ni riječ o Šinavatrinom pasošu?
Koliko juče Kalamperović nam je nadugo obrazlagao zašto je dao pasoš „našem Džaji“. Kao, nijesu bili presudni Džajini kontakti sa moćnim pojedincima iz vrha vlasti i kriminala po Crnoj Gori, već je presudila njegova igračka karijera. Da se čovjek naježi. Ima li naš pasoš i svježe uhapšeni Joca Amsterdam? Za Caneta da ne pitamo jer on nas je branio od Koštuničine Velike Srbije do posljednjeg momenta. Tu nam je skoro bio i Zvezdan Terzić. Može se samo pretpostaviti sa čijim dokumentima. Naočigled čitave tribine FK Budva uhapšen je kao čovjek sa potjernice kojeg juri, ne daleki Tajland već bratska Srbija. Ispostvailo se - greškom. Naime, lokalni policajci nijesu znali ono što zna njihov šef Veljović – da je Terzić štićena osoba u Crnoj Gori i osoba od posebnog značaja za evropske i evroatlantske integracije. Da bi se afera zataškala Veljović je opet pronašao dobrovoljca. I opet iz Nikšića. Nije Petrušić, već Janjušević. Koji je, kao u nekad slavnoj Kviskoteci, priznao – ja sam Zvezdan Terzić. Odnosno, da on strašno liči na Zvezdana i da su policajci omašili.
Ako se u svemu ovome nijeste snašli i ustvrdili ko je kome Šinavatra, čiji pasoš držite u ruci ili, da li ste možda baš vi Zvezdan Terzić, sve vam je moralo biti jasno nakon, nedavne, zajedničke konferencije dvojice direktora policije u Podgorici. Oba Veljovići, kažu čak bliski rođaci, jedan poslom u Srbiji, drugi u Crnoj Gori. Bilo je potresno za svakog crnogorskog patriotu (kojih je, kao i zastava, svakim danom sve više) slušati i gledati našeg direktora pored ovog iz Beograda. Dok je Tadićev Veljović sipao vatru po mafiji i organizovanom kriminalu pokazujući kako se u državi Srbiji pita vlast a ne mafija, ovaj naš, to jest Đukanovićev Veljović je jedva uspio da izusti par protokolarnih rečenica. Kao da mu je bilo neprijatno što ne može i on, kao njegov rođak iz Beograda, da lupi šakom o sto i satjera mafiju u mišju rupu. Volio bi jer nije ništa manje hrabar od onog iz Beograda. Ali ne odlučuje on o tome već njegov šef. Po onoj narodnoj, „Veži konja đe ti gazda kaže“.
Ali, da ne remetim slavljeničko raspoloženje. Naime, za par dana, 9. maja čeka nas Dan Evrope. Tim povodom sve nas Evropljane na Žabljaku, gdje je centralna proslava za Crnu Goru, čekaju ambasador Evropske komisije Maurer i direktor pomenutog Javnog servisa Vojičić. Da nam čestitaju evropske standarde i vrijednosti. Pa neka je sa srećom.
