USPOMENE JEDNE LUJKE

Ne secam se gde smo se i kako upoznali,niti se secam njegovog imena vise,ali se lepo secam dogadjaja tokom zajednickog rucka..
Sedeli mi kod "Tri sesira" i jeli neku teletinu od goveceta..pricali,drzali se za ruke i uopste trosili vreme kao sav ostali pametni svet.
Odjedanput se vrata sa treskom otvorise i unutra kao vihor upade jedna unezverena gospodjica..bleda kao avet.Zurno pridje nasem stolu i poce da recituje:
"A,tu li si..,rdjo nad rdjama?
a,tu li si..fufo belosvetska?"
Ja prvo pomislim da ona to meni nesto servira,i taman odlucim da je debelo odalamim,al` primetim da se ona obraca mom kavaljeru..Nastavlja ona da mu melje,sve crnje i gore,pominje mu oca,majku i blize rodjake,a iz ociju joj sevaju munje i gromovi.
Badza je gleda ravnodusno,ladan k`o santa,samo s vremena na vreme,gucne malo vina i nastavlja da mirno slusa monolog blede gospodjice.
Kada se osetilo da joj ponestaju psovke,frajer ustade i svojski joj opali sljagu,da gospodjicino lice obasja rumeni kolorit.
Kelneri koji su sve to do sada mirno pratili,odjednom povikase"Bravo!" i zapljeskase,a zajapurena devojka se stidljivo pokloni i sede za nas sto.
Ja nikako da dodjem sebi od cudjenja!
A onda mi tip sve to lepo objasni:bleda gospodjica je njegova devojka i ovo je bila njena generalna proba teksta za prijemni ispit sutra,na Pozorisnoj Akademiji. Htela da se uveri koliko moze da se uzivi u ulogu ljubomorne zene..
Ne znam da li je ikada postala glumica,ali znam da je mogla da bude sjajna dublerka..jer takve batine i one bi tesko podnele.
 

Back
Top