...Kad ti pjesma srce nadje...

"Šta se to desilo?Da li sam ostarila ili mi je duša ostarila ili sam odustala ili skinula poslednje ružičaste naočare?"

Mislim da se dusa samo primirila, ucutala na tren i ceka...ono sto joj treba. Dok god progovara ceznja, i ne bila duboka, to osecanja trepere. Naocare baciti, cak i ruzicaste, premda umeju da ulepsaju i poostre sliku.
Odustajanje? Zar neko ko nosi crvene cipele ima razloga da se preda?! :)
 
Cipelice, zao mi je sto citam ovo.
Hm...ovo me podsetilo na neke Andriceve reci koje otprilike glase "Jer ljudi i ne slute koliko ima mocnih i velikih koji tiho i neprimetno umiru u sebi (...) Smrt nastupa kada pocnemo da, sa vise paznje, posmatramo senke koje stvari ostavljaju, nego na same stvari.."

Da li je to ceznja za senkama..? Da li je to osecaj da je ostalo tako malo stvari koje nas mogu iznenaditi u zivotu..,oduseviti...
Razocarenja, i kompromisi koje pravimo zbog njih, nas odvedu negde gde vise ne mozemo videti sebe..ili cuti svoje srce...
Tada moramo sve ponovo uciti..da se smejemo i da osecamo...
I ja mislim da je to umiranje koje prethodi ponovnom radjanju...ili da to lepse kazem...tisina dubokog sna pre ponovnog budjenja..:)
Sve najlepse,pozz
 

Back
Top