Zacudjen?Ne krivim te,sama se sebi cudim.Jednostavno mi je palo na pamet da pokusam da ti napisem nesto sto nije poruka od 300 slova.Samo sam zelela da uradim nesto sto mozda tebi nece izgledati tako posebno,ali veruj mi to sto ja pisem pisma moze se meriti sa pomracenjem sunca koje se desava jednom u hiljadama godina.Ja ne pisem pisama,bar nisam do sada.Vidis dokle si me doveo?
Nisam ni sanjala da ce biti ovako tesko napisati jedno pismo.Satima pokusavam,ali mi ne ide.
Ne mogu da pisem o svojim osecanjima jer bi ih omalovazavala pokusavajuci da ih opisem.Suvise su jaka i lepa da bi mogla da ih u par recenica pretocim u nesto materijalno kao sto je ovaj list papira.
Sta bi ti to uopste znacilo,vaznije je ono sto imam u sebi,a neke se stvari ne mogu opisati recima.Zaista se trudim da popunim bar polovinu strane....Ali jednostavno mi ne ide....
Dragi Milose
Dok citas ove redove,nadam se da ces se smejati...Smejati svim glupostima koje cu ispisati...Nemoj mi zameriti prvi put pisem pismo...Prvi put mi se desava da ostajem bez reci...Ali za sve postoji prvi put.
Stvarno je lakse otkucati poruku,ali sam zelela da probam da uradim nesto sto nikada nisam ni za koga.Da tebi,Milose,napisem jedno pismo...Jer se po prvi put osecam ovako,nenormalno srecno i tuzno istovremeno.
Prosto blistam od srece kad pomislim da postojis,a ipak kad se setim da si negde daleko...
Osecam se jako cudno,kad pomislim da mi znacis,a da te skoro ne poznajem.Da mi kao niko nedostajes,a nikada te nisam dotakla,poljubila,gledala pravo u oci....
Evo vec treci dan pokusavam...Jednostavno ne znam sta bi.....
Priznajem:"JA,MALA ZWONCICA PRIZNAJEM DA SAM PORAZENA OD OBICNOG BELOG PAPIRA,NE UMEM DA PISEM PISMA"
Nekada stvarno pozelim da sam pored tebe,al onako svim srcem zelim samo da te gledam.Kako spavas,pijes prvu kafu....samo zelim da te gledam....Mislim da te se nikada ne bi nagledala,da bi mogla satima da sedim preko puta tebe....i samo te gledam....
I ne znam kako mi se sve ovo desilo,jednostavno mi se omaklo da se tako vezem,tako da sada ne mogu da zamislim svoj dan bez tvoje slike,poruka....postala sam zavisna od tvoje paznje...Mozda zato sto niko nikada nije obracao paznju na mene,niko nikada nije pridavao ni malo znacaja mojim osecanjima...
Kako to da ti,koji znas tako malo o meni,mozes da osecas takve stvari?Mozda to i jeste zato sto znas tako malo,mozda bi te razocarala kada bi znao vise...
Daleko sam ja od neke savrsene devojke,ali nikada ni nemoj traziti savrsenu nego neku obicnu devojku koju ces svojom ljubavlju uciniti savrsenom...
Smesna sam sama sebi od onog dana kada sam videla tvoju sliku prvi put u zivotu,od tada imam neki cudan osecaj...Zanemarimo to sto sam zamuckivala satima posle toga...Ne mogu a da ti nekazem po ko zna koji put da FENOMENALNO IZGLEDAS...A onda mi je u nekom trenutku sve postalo nebitno i pocela sam da mislim samo na tebe........da te cekam,sanjam.............cekam te u 5 kod ringispila:-)
Nisam ni sanjala da ce biti ovako tesko napisati jedno pismo.Satima pokusavam,ali mi ne ide.
Ne mogu da pisem o svojim osecanjima jer bi ih omalovazavala pokusavajuci da ih opisem.Suvise su jaka i lepa da bi mogla da ih u par recenica pretocim u nesto materijalno kao sto je ovaj list papira.
Sta bi ti to uopste znacilo,vaznije je ono sto imam u sebi,a neke se stvari ne mogu opisati recima.Zaista se trudim da popunim bar polovinu strane....Ali jednostavno mi ne ide....
Dragi Milose
Dok citas ove redove,nadam se da ces se smejati...Smejati svim glupostima koje cu ispisati...Nemoj mi zameriti prvi put pisem pismo...Prvi put mi se desava da ostajem bez reci...Ali za sve postoji prvi put.
Stvarno je lakse otkucati poruku,ali sam zelela da probam da uradim nesto sto nikada nisam ni za koga.Da tebi,Milose,napisem jedno pismo...Jer se po prvi put osecam ovako,nenormalno srecno i tuzno istovremeno.
Prosto blistam od srece kad pomislim da postojis,a ipak kad se setim da si negde daleko...
Osecam se jako cudno,kad pomislim da mi znacis,a da te skoro ne poznajem.Da mi kao niko nedostajes,a nikada te nisam dotakla,poljubila,gledala pravo u oci....
Evo vec treci dan pokusavam...Jednostavno ne znam sta bi.....
Priznajem:"JA,MALA ZWONCICA PRIZNAJEM DA SAM PORAZENA OD OBICNOG BELOG PAPIRA,NE UMEM DA PISEM PISMA"
Nekada stvarno pozelim da sam pored tebe,al onako svim srcem zelim samo da te gledam.Kako spavas,pijes prvu kafu....samo zelim da te gledam....Mislim da te se nikada ne bi nagledala,da bi mogla satima da sedim preko puta tebe....i samo te gledam....
I ne znam kako mi se sve ovo desilo,jednostavno mi se omaklo da se tako vezem,tako da sada ne mogu da zamislim svoj dan bez tvoje slike,poruka....postala sam zavisna od tvoje paznje...Mozda zato sto niko nikada nije obracao paznju na mene,niko nikada nije pridavao ni malo znacaja mojim osecanjima...
Kako to da ti,koji znas tako malo o meni,mozes da osecas takve stvari?Mozda to i jeste zato sto znas tako malo,mozda bi te razocarala kada bi znao vise...
Daleko sam ja od neke savrsene devojke,ali nikada ni nemoj traziti savrsenu nego neku obicnu devojku koju ces svojom ljubavlju uciniti savrsenom...
Smesna sam sama sebi od onog dana kada sam videla tvoju sliku prvi put u zivotu,od tada imam neki cudan osecaj...Zanemarimo to sto sam zamuckivala satima posle toga...Ne mogu a da ti nekazem po ko zna koji put da FENOMENALNO IZGLEDAS...A onda mi je u nekom trenutku sve postalo nebitno i pocela sam da mislim samo na tebe........da te cekam,sanjam.............cekam te u 5 kod ringispila:-)