Pismo jednom Milosu

Zacudjen?Ne krivim te,sama se sebi cudim.Jednostavno mi je palo na pamet da pokusam da ti napisem nesto sto nije poruka od 300 slova.Samo sam zelela da uradim nesto sto mozda tebi nece izgledati tako posebno,ali veruj mi to sto ja pisem pisma moze se meriti sa pomracenjem sunca koje se desava jednom u hiljadama godina.Ja ne pisem pisama,bar nisam do sada.Vidis dokle si me doveo?
Nisam ni sanjala da ce biti ovako tesko napisati jedno pismo.Satima pokusavam,ali mi ne ide.
Ne mogu da pisem o svojim osecanjima jer bi ih omalovazavala pokusavajuci da ih opisem.Suvise su jaka i lepa da bi mogla da ih u par recenica pretocim u nesto materijalno kao sto je ovaj list papira.
Sta bi ti to uopste znacilo,vaznije je ono sto imam u sebi,a neke se stvari ne mogu opisati recima.Zaista se trudim da popunim bar polovinu strane....Ali jednostavno mi ne ide....
Dragi Milose
Dok citas ove redove,nadam se da ces se smejati...Smejati svim glupostima koje cu ispisati...Nemoj mi zameriti prvi put pisem pismo...Prvi put mi se desava da ostajem bez reci...Ali za sve postoji prvi put.
Stvarno je lakse otkucati poruku,ali sam zelela da probam da uradim nesto sto nikada nisam ni za koga.Da tebi,Milose,napisem jedno pismo...Jer se po prvi put osecam ovako,nenormalno srecno i tuzno istovremeno.
Prosto blistam od srece kad pomislim da postojis,a ipak kad se setim da si negde daleko...
Osecam se jako cudno,kad pomislim da mi znacis,a da te skoro ne poznajem.Da mi kao niko nedostajes,a nikada te nisam dotakla,poljubila,gledala pravo u oci....
Evo vec treci dan pokusavam...Jednostavno ne znam sta bi.....
Priznajem:"JA,MALA ZWONCICA PRIZNAJEM DA SAM PORAZENA OD OBICNOG BELOG PAPIRA,NE UMEM DA PISEM PISMA"
Nekada stvarno pozelim da sam pored tebe,al onako svim srcem zelim samo da te gledam.Kako spavas,pijes prvu kafu....samo zelim da te gledam....Mislim da te se nikada ne bi nagledala,da bi mogla satima da sedim preko puta tebe....i samo te gledam....
I ne znam kako mi se sve ovo desilo,jednostavno mi se omaklo da se tako vezem,tako da sada ne mogu da zamislim svoj dan bez tvoje slike,poruka....postala sam zavisna od tvoje paznje...Mozda zato sto niko nikada nije obracao paznju na mene,niko nikada nije pridavao ni malo znacaja mojim osecanjima...
Kako to da ti,koji znas tako malo o meni,mozes da osecas takve stvari?Mozda to i jeste zato sto znas tako malo,mozda bi te razocarala kada bi znao vise...
Daleko sam ja od neke savrsene devojke,ali nikada ni nemoj traziti savrsenu nego neku obicnu devojku koju ces svojom ljubavlju uciniti savrsenom...
Smesna sam sama sebi od onog dana kada sam videla tvoju sliku prvi put u zivotu,od tada imam neki cudan osecaj...Zanemarimo to sto sam zamuckivala satima posle toga...Ne mogu a da ti nekazem po ko zna koji put da FENOMENALNO IZGLEDAS...A onda mi je u nekom trenutku sve postalo nebitno i pocela sam da mislim samo na tebe........da te cekam,sanjam.............cekam te u 5 kod ringispila:-)
 
ovo me podseca na Marchela i pesmu "pismo bratu" :
Dragi Milose, znam da neces
ni citati ove redove

al' me cesto muci pitanje
kad zavrsim skitanje
budan dok cekam svitanje

Gde si ti, gde su te
odneli vetrovi
ovi stihovi, tebi pisani
ne silaze mi s pameti

Pa, Slave ti, kako si mi
evo, reko' da ti bacim koje slovo
pod nasim nebeskim
krovom bas nista novo

Kao sto znas
trazili smo promene
dobili zamene
pa sad bauljamo
kotrljamo se i prljamo u blatu

Bas kao i juce, stvarnost te tuce
pa samo gledas bulju da izvuces
ja zapalio na fax
paracin mi postao previse skucen

A BG k'o BG, nekad suza
nekad me osmeh ozari
rokam svoje
pa ponekog vikenda
palim dole do starih

Dobro su matori, sta znam
isto, svaki dan, isti san
kazu, zivot je sljaka
al nek sve od sebe dam

Caletov pogled se gubi
pali cigaru, gladi bradu
kuca nam jos nema fasadu
al' kaze, ne gubi nadu

Pita kako je meni tamo
u velikom gradu, e, tata, tata
zivim sa cimerkom u stanu
od 26 kvadrata

I rokam solo kroz zivot od blata
stvarnoscu ne baratam
ne shvatam, al' se ipak
smesim iz inata

A onda se setim da tamo
negde imam brata
preko granice ispisuje
nove zivotne stranice

A na ruci vise
nema brojanice
otudjio se od porodice
a kako ne bi i od rodbine

Nisam ga video
ni cuo ima 3-4 godine
reci, Milose
granice nisu nista drugo
do linija u atlasu
al' jesu stvarne onda kad idu
od srca ka srcu

Ti sada pruzas ruke
nekom novom nebu
nekom novom suncu
tvoj mali brat je postao MC
radi album, ide ka vrhuncu

I cesto sanja te, nazad u dane
pre i nase stare ulice
ti i ja, blejanje i smejanje
kad leti dodjes iz Nemacke

Doneses mi igracke i cokolade
pa sa Tomasketom palis do grada
ja se hvalim ispred zgrade
don'o mi brat

I sat kuca i vreme leti
al' i dalje boli kad se setim
i dalje boli kad skontam
da vise nikada neces hteti

Da zajedno pikamo "Robokapa"
na glupavom comodore-u 64ci
da mi pustas Paca po celu noc
dok ne popizde matorci

Ej, secas se kako sam se
kao mali bojao oluje
kad cujem one stare topole
da huje, strahujem
ti kazes, burazer tu je, ne brini
a meni se cini, na nas srusice se

Nisam kontao da sudbina zna
i drugacije da nam srusi sve
da srusi sne, jer ljudi odlaze
cesto bez pozdrava
cesto bez obraza
stide se svog odraza u ogledalu

Al' ja sam tvoj i ti si moj
i dalje nemam sta da dodam
covece, krv nije voda
budi joj odan

Ref.
Bar nekad seti se
bar nekad seti se
onih dana od pre
vreme protice
i vreme protice
al' secanje ostaje

Dragi Milose, lose je
znam da za tebe odavno proslo je
a proslost je ta sto grize me
iza zavese, kad sklonim oblake

Burazer od tetke, a voleo sam
te k'o da smo rodjeni
jedva cekao leto da dodjes mi
da i ja imam starijeg brata

Dobro se secam tog dana
kad sam te zadnji put sreo
leto 99, nebo prepuno ptica
prepuna glavna ulica
i ti koji guras kolica
u kolicima mezimca

Mala Mina, lepa je kao andjeo
******, moj se burazer
sa zenom spandjao
decu izradjao

Mic po mic, kontam
post'o sam stric
pogledi nam se srecu
niko ni reci, stojimo i cutimo

Toliko bih ti mnogo kazao
al' samo gledam
tako bih ti se bacio u zagrljaj
al' mi neka beda u srcu ne da

A taj tvoj hladan pogled me
i dan danas sece
covece, par reci rece pa ode
ja se to vece spucao
k'o stoka, solo, kuci

Pitao se po sto puta
kako to ljudi
odjednom postaju tudji
i vrteo kroz glavu sve svoje
snove od malena

Kako sam sanjao
da jednog dana mozda
zajedno odemo
na koncert Cypressa

Sanjao da jednoga dana
mozda zauvek budes tu
gde sam sanjao
a onda se probudio
i skontao da sam blesav

Kraj je price i svako
sledi svoju smernicu
P.S. poljubi cerkicu
 

Back
Top