Prepustam se...

Svi se trude da budu bolji od nekoga. Celog zivota tako.
Trudim se i ja, cesto puta pobedim, cesto izgubim. Kad izgubim, samu sebe zapitam vredi li truditi se...I onda...Onda... Odlucim, jer ukapiram jednu stvar...Od sebe ne mogu bolja da budem, a posto tako ne mogu da dobijem pobedu u vecitoj utakmici...Prepustim se..U stvari, da l' se prepustim? Inace, koliko smo spremni da se prepustimo onako istinski?
E, samo zelim da dostignem,odn. postignem nesto u zivotu, ali nikako da mi krene...Resavajuci jednu grupu problema-nailazim na nove i sve mi se cini da umesto da me ojacaju, cini mi se da me slabe...Plasim se sledeceg poteza sudbine u cijoj sam rukama,koliko ce boleti??? Zasto ljudi ne mogu biti srecni i sa velikom dozom sunceve svetlosti, bez pljuskova i padova...
Kapiram, sve je ovo normalno...U stvari, ne kapiram...
Ma toliko konfuzno...
Organizovana konfuzija 8-) laku noc!
 

Back
Top