Jovan Dučić misli, izreke, poslovice, mudrosti:

U braku žena traži sve što joj se dopada i uzme sve što može oteti.

Žena se ne služi lažju da napadne, nego da se odbrani.

Lepa je svaka žena osim one koja misli da to nije, i one koja misli da jeste.

Žene ne znaju da poštuju, nego da vole. Stoga one ne traže ni da vi njih poštujete, nego da ih volite.

Muškarci su hrabri pred smrću, a žene pred životom.

Muškarci su hrabri pred drugim muškarcem, a žene pred celom sudbinom.

Žena iskreno veruje da je muškarac voli samo onda kad zbog nje pati i kad u nju stalno sumnja.

Ženi nije dovoljno da dobije najviše od muškarčeve sreće, nego da što više otme od njegove slobode.

Kao glad, ni ljubav nema očiju, ali ljubomora nema pameti.

Ljubav je čak i herojstvo, jer traži žrtve.

Mladost i ljubav, to je sve što život ima.

Postoji ludilo ljubavi, ali ne i mudrost ljubavi.

Samo se u ljubavi i u snrti ljudi mogu da izjednače, i da poslednji stigne prvog.

Dve su prave i najveće čovekove nesreće, nemati zdravlja i nemati prijatelja.

Ljudi koji mrze, to su najpre glupaci, a zatim i kukavice, ali nikad heroji.

Svi ljudi imaju iste mane, ali nemaju iste vrline.

Prva osobina primitivnog čoveka ja da se boji svega što ne razume, a na prvom mestu se boji pameti.

Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta može.

Veliki čovek sudi čoveka po njegovim vrlinama, mali sudi po manama.

Ko smisao života nije tražio, taj nije živeo, ali ako ga je tražio, nikad nije bio dovoljno srećan.

Treba se čuvati više sebe nego svojih zlotvora.

Glupak se naslanja na glupaka, kao slepac na slepca.

Neko ostari kao zlato i mermer, a neko kao cipele.

Pola sata govorite o nekom dobro, i vi postanete mirni i blaženi, čak i ponosni na lepotu svojih osećanja.

Za samoću treba biti sposoban, čak i spreman.

Retko je čovekov cilj zao, a često su zla sredstva kojima ostvaruje cilj.

Ima ljudi koji su hrabriji pred smrću, nego pred životom.

Ako mudrac izbegava glupaka, još više glupak izbegava mudraca.

Što pametan uspe, to često pokvari ćud.

Ko veruje da je srećan, on je zaista srećan.

Nema ni jednog ostarelog kralja koji ne bi pristao da bude mlad poručnik.

Svet podnosi starca samo ako je duhovit ili bogat.

Nikad čovek prema čoveku nije pravedan, ni kad voli ni kada mrzi.

Zavist je urođena u svakom čoveku, makar to neki krili a neki u sebi suzbijali.

Jedino onaj pisac koji ženu ne bi "napao" u šumi naće je "napasti" ni u knjizi.

Zlo je ko ne ne zna, a učiti se ne da.

Jedino što muškarci ne opraštaju drugom muškarcu, je kad ima lepšu ženu nego što je njihova.

Ono što u ljudima postoji zversko ne može se ukrotiti nikakvim poklonom, koliko se to može ukrotiti lepom rečju.

Kad bi mladost imala filozofiju starca, ne bi bilo na svetu ni ijednog sunčanog dana.

Makar nesreće bile stare koliko i sreće, ipak se svetu čini kao da neko zlo nije ni postojalo.

Za svaku našu nesreću kriva je ili naša lakoumnost, ili naša gordost, ili naša glupost, ili naš porok.
 
:heart::heart::heart:Jovan Dučić je fantastičan pisac. Nadmašio je i mnoge pisce današnjice.

Još bakreno nebo razpaljeno sija,
Sva reka krvava od večernjeg žara;
Još podmukli požar kao da izbija
Iza crne šume starih četinara.
Negde u daljini čuje se da hukti
Vodenički točak promuknutim glasom;
Dim i plamen žderu nebo koje bukti,
A vodeno cveće spava nad talasom.... :heart:
 

Back
Top