Magdalena

Magdalena


Magdalena.Malena...
Ti se smejes osmehom andjela.
Palog anđela.

Magdalena,malena.
Zar ti zaista ne vidis da ja vidim sve u tvojim ocima?
Nisi ti naivna...

Odmice noc.
Letnja noc.
Tamburasi i crno vino...
I stara kafana...
Lepa zaseda, lepa...al previse moja-
Previse poznata.

Magdalena,malena...
Mozda bi me i prevarila ta iskra u tvojim ocima;
Da nisam umoran od takvih lisica!
Od laznih devojcica, „nevinih i naivnih sanjalica“!
Skini tu masku sa lica, Magdalena,malena...

Magdalena,malena...
Tvoja je lepota prazna,kao lepota decijih lutaka.
Prazna si i suplja, ko ova tambura.
Tvoje se oci cakle kao jeftina bizuterija.
Ti u sebi nosis otrov Narcisa.

Sa tobom za stolom sedim i cutim.
Jasno osecam koliko sam sam.
I vise te zalim neg’ sto se ljutim.
Magdalena,malena.
 

Back
Top