Brzinom svetlosti...

Budjenje,lagana ness-kafa,konacno hladna,sa ledom...obozavam trenutak kad pocnem da pijem hladan ness...doslo je lepo vreme.Iz prikrajka me posmatra moj najbolji drugar,i nestrpljivo ceka da ga ukljucim,kao da se i on raduje lepom vremenu...a izgleda mi da je i on srecan zbog toga sto sam konacno dosao do pravog neta...Stigao je taj cudesni kabl i do moje zgrade,i posle dugo vremena cekanja na razne tehnicke mogucnosti ovih sto izigravaju male bogove,posle borbi sa raznim dial-up konekcijama koje su pucale kad god mi je bilo najpotrebnije,konacno imam pravi,za moj pojam jako brzi internet!!! Mozda ja nisam navikao,ali ovaj SBB-ov net je za mene pravo otkrovenje!!! Covece,ovo leti...Gde sam ja do sada ziveo,ne verujem...Jedini problem je sada se odvojiti od compa...kao malo dete letim po sajtovima. Kako nam je potrebno malo da budemo srecni,nismo toga ni svesni...
 
Razumijem te imala sam slicnu radost, samom kupovinom racunara.Imam ne malo godina i dosta slobodnog vremena.Jureci po svom zivotu nijesam imala vremena ,poklanjela sam ga i onima sto mi ga nijesu trazili,Sad je sve drugacije i nek je .Zelim da te sretam po pisanju i necim sto te raduje.Pozdrav..:)
 

Back
Top