pa ne znam bas...

Ja pisem ma ko bi drugi to.Neunistiva si draga moja gluposti....Sve ispocetka ide,kazu da si mracna,ma nisi.To ti je moj zivot-slepilo koje ne vodi nikuda?E tako nece moci,ja dobro vidim!Ici ce,samo polako svanuce...
Pa bilo je i losijih dana,sta da radim:da cutim,aha!
E necu da cutim,nisam ti ja lud da cutim.
Same gluposti pravim.
Jurim nekako dane,brzoplet sam ti ja,kao da ih biti nece,zato jurim.
Trazim ja sve i sada,nevalja mi to draga moja,galama mi glavu strefi.Sam sa sobom ratujem,to ti je neki inat.
Putujem stalno da se vratim,kao da se vrtim,smesno ,da.Pokusavam da uhvatim nesto nalik na put,jako,jako mi smeta,ne mogu da izgovorim.
Srecan sam cini mi se,pa dobro ne sasvim,losi dani kao podsetnik dodju,jednu sam sebi ,da opustim se.
A kriza kriza urlaju...ma da i ja sam sa neke tamo planete i sve po redu im...a da.Mali zloca moze biti veliki problem a ja ti draga napravim uvek mali problem a mislio da sam veliki zloca...pa..
Eto ja toliko,sta tu ima da se razume,pismo samom sebi pa nisam bio kod kuce ovih dana,tek onako usput-
neunistiva....
 

Back
Top