Bez reci....Onog dana....

Slusao sam tvoj glas,ti si bila tog dana moj spas....tog dana pratila me je kisa....ali nisam mario za to....ni sto sam mokar do koze bio....put je bio dug.....moje misli uprte ka tebi...i susretu sa tobom....zeleo sam da ti kazem mnogo toga,ali ostadoh bez reci...samo si me gledala i ja tebe....dok smo setali i drzala si me pod ruku...bilo je tako stvarno...docekala si me sa suncem u ocima.....i pesmom na usnama.....tvoje usne su me mamile na poljubac.....tako pune i nezne.....moje usne ledene,osetile su zar tvojih usana.....mozda sam sve to usnio......dok si mi pevala pesme predivne,glas koji se moze meriti samo sa andjeoskim horom......i dok si mi prolazila kosom....osecao sam se predivno....zivo...tako je verovatno u raju?
Kada si spustila svoju glavicu na moje rame,dok smo gledali kako reka protice.....ljubio sam tvoj vrat,i tvoje prste.....prolazio sam kroz tvoju kosu....Vreme je proticalo brzo...to prokleto vreme...interesantno,da sve sto je lepo brzo prolazi..u tim trenucima sam se osecao ispunjenim....sve je to bio san....Zar ne?

Tvoj R......
:heart:


 

Back
Top