Kako se to u 21. veku

Gleda on, gleda ona.
Nisu ružni, nisu ni lepi, onako srednje. Nisu ni prepametni, nisu ni glupi, onako, srednje.
Ona je stidljiva, on je nespretan.
Ali svideli su se jedno drugom. Vreća i zakrpa, šerpa i lonac, i sve te metafore jingjang zajedništva.
Nju je sramota "jujuju, šta će on da pomisli?" da gleda u njegovom pravcu, a ne ume sa rečima da bi joj se obratio. I tako se malo, krišom, gledaju.
Tek se nekako on osmeli da zatraži njen broj od zajedničke drugarice.
Oklevao je. Nije imao ideju šta bi mogao da napiše u poruci, a za poziv nije imao hrabrosti.
Uvod, razrada, zaključak, svaki čovek ima svoju simpatiju, pa tako i ja.
Posle dvoiposatnog preznajanja odluči da bi mu najbolji drug napisao odgovarajuću poruku. Nepretencioznu i simpatičnu poruku.
Send.
Stiže odgovor. On opet zamoli druga za pomoć, da sroči nešto duhovito. Tako se to u porukuma radi, znaš, pošalješ nešto zanimljivo, da zaintrigira, onda ona odgovori nešto zanimljivo, onda ti budeš malo duhovit, onda ona bude malo duhovita.
Krenu i dvosmislene poruke, sa kafom kao metaforom. Ona odgovara još dvosmislenije.
Njih dvojica se trude da ona poželi da se i dalje dopisuje sa njim.
Tako su prolazili sati, pa dani.

Izašli su, na kraju, na gorepomenutu kafu.

Ali, znate šta je vic u svemu tome?
Na njenoj strani telefona se, naravno, nalazila ona.
Ali znate ko je pisao poruke?
Pretpostavili ste. Njena najbolja drugarica.

I ko je tu koga muvao?
 
Pa to dođe nešto ko Sirano da Beržerak... Samo ima koji učesnik više,a i stvari su olakšane ovim novim sredstvima komunikacije. Verovatno su na tom izlasku oboje nosili bubice u ušima...

Ničeg novog pod Suncem....
 

Back
Top