Priča o Kopaču

Vedeli ljudi jednog vec prosedog kopaca dragulja kako uporno iz dana u dan kopa na jednom mestu.
-,,Covece’’!-rekoše mu,-,,Zar ne vidiš kako gubiš vreme. Neceš na tom mestu ništa iskopati?’’
-,,Znam ja kako se ovde, ali duboko pod zemljom, nalazi najlepši dragulj!’’-odgovorio im je.
-,,Poludeli zanesenjaku, cak iako ga nadeš, na isplati se za jedan dragulj toliki trud. Gledamo te godinama kako kopaš i ništa!’’
-,,Ali ovo je dragulj nad draguljima!’’
-,,Ne bulazni zanesenjaku. Dobiceš za prljavi kamen, kvrag i neobraden beznacajnu nagradu. A kamen ce ici iz ruke u ruku. Dobijace glacanjem na ceni, a tebi ništa od toga.
-,,Ali ja sam ga iskopao!’’-odgovarao je kopac, ne prestajuci sa svojim radom od zore do veceri.
-,,Neceš cak ni uživati u njegovoj lepoti u punom sjaju. Neceš ga takvog nikada videti. Nikada nece zasijati pred tvojim ocima!’’
-,,Ali ja sam ga iskopao!’’
-,,Nece ti cak ni dama koja bude nosila taj dragulj u mislima reci hvala!’’-ismejavali su ga. ,,Vekovima ce ulepšavati žensku lepotu, a ti za njih neceš ni postojati.’’
-,,Ali ja sam ga iskopao!’’
-,,Može se desiti da tek u dubokoj starosti, skroz osiromašeo i iznemogao dodeš do njega. I...? Šta ceš onda reci?’’
-,,Recicu sebi, ja sam ga iskopao!’’, ponavljao je uporni kopac, ne prestajuci sa radom.
 

Back
Top