Veritas vos liberatum

Da li nas istina,znanje,zaista mogu osloboditi?Cio svoj zivot imam osjecaj da sto vise znam,sto sam svjestniji svega,to vise raste unutra neka praznina,nemir,nezadovoljstvo.Zavidim ljudima koji ostanu od rodjenja do smrti u rodnom selu,brinu samo o sjetvi i zetvi,zive bez stresa i umiru bez kajanja,ne upoznavsi to "bolje",tu sarenu lazu svijeta van granica atara...
 
Lješko ( tako čitam tvoje ime:) ) mislim da su jednostavni i idilični životi privid,jer je čovek sam po sebi jedna vrlo komplikovana tvorevina.Oni koji su kao neuki,umeju da naprave od gotovo svega "nauku".Mislim da je sve u čoveku i selo i grad i svetlost i tama i trešnja i pelin,a onda on počne da neguje nešto više,a nešto manje...
 
,,,reci ,nisi li umoran od licemerja,
zavisti i tastine...
mozda i jesi....ali....
najveci prijatelj istine je vreme,
njen najveci neprijatelj je predrasuda...
a njen stalni pratilac je poniznost....

moze biti....a ne mora...mada...
:bye:
 
Poslednja izmena:
Pa...moze biti...a ne mora....:)
Ne trazi tamo gde nema
ono sto se ne da sakriti tamo gde ima...
i svi ti daju premalo...
niko previse...a neko dovoljno....
za ceo zivot....
....moze biti...a ne mora.....mada..:bye:
 

Back
Top