______________________________________________________________________________
Vjerujem da često svi vidimo nekakvu sjenu ili čak lik kraićkom oka. Gledamo naprimjer televizor,
a sa lijeve strane vidimo da neko stoji i gleda nas. Kada pogledamo da vidimo tko to stoji? Ne vidimo
nikoga. Upravo radi toga poćinjem i zapisivati neke "misteriozne" radnje.
Sve je to krenilo prije nekoliko godina. Bila sam nekih 13-15 godina kada sam prvi put kraićkom oka
ugledala lik niže muške osobe kako me promatra. Znala sam da sam sama u kući i da na tom mjestu
ne može biti nitko. Uhvatila me panika, jer što će biti kada ga pogledam? Tko je on i što želi od mene?
Ne znam zašto, ali iz nekoga sam razloga znala da se ne radi o živom čovjeku, nego o ukazanju.
Skrenula sam pogled prema njemu, a tamo njega više nije bilo. Od toga misterioznoga dana , ja taj lik
vidim sve ćešće i ćešće. Nakon dosta vremena, odlučila sam se povjeriti majci što mi se događa. Ona
je mislila da umišljam , a najviše je vjerovala da tu imaju prste horor filmovi. Jedno veče poslije
tuširanja, pogledala sam se prema ogledalu , a tamo umjesto moga lika ( duže , crne kose, smeđih
očiju ) bila je totalno drugačija osoba. Imala je kraću plavu kosu i krupne plave oči. Ostala sam
šokirana vidjevši taj lik. Nekoliko puta sam trepnula oćima i ona je nestala. Istrčala sam iz kupatila
i sva ušokirana ispričala sam roditeljima što mi se dogadilo. Zbunjeno su me gledali i ništa nisu rekli.
Idućeg dana moji su otišli u grad i u posjet ujaku , a ja sam ostala sama u kući. Ne znam točno što sam
radila, kada se začuo telefon. Bila je to moja mama. Htjela me pitati dali sve u redu doma. Kad u tom
trenutku začuje se prasak na regalu. Police su počele iskakati, čaše su stale pucati. Samo je pivska
flaša ostala netaknuta. Čuvši taj prasak i kada sam joj ispričala što se dogodilo, majka mi je konačno
povjerovala. Godine su prolazile , a ja sam se i udala. Gdje god da sam odselila, To nešto me pratilo.
Evo još jedne zgode. Mjesto radnje također u kupaoni. Ovoga puta bila je crna djevojka, izrazito
lijepa. Pošto sam već navikla na te pojave, a strah je davnih dana nestao, ja sam se odvažila i onako
puna mota, upitala sam djevojku sa ogledala : U čemu je problem? Na moje iznenađenje, djevojka
mi je odgovorila, ne otvarajući usta, a glas nije odjekivao mojom kupaonom, nego je odjekivao u
mojoj glavi. >>Dolazi ti teško razdoblje u životu. Moraš biti jaka !<<
To je bilo sve. Opet je misteriozno nestala. Legla sam pored svog supruga i to mu ispričala. Na što se
i on nasmijao i izjavio >> To su gluposti ! << Da nakon nekog vremena došlo je to teško razdoblje i
stvarno sam morala biti jaka. Ja mislim da ovoga puta to nije bio duh, nego neki moj anđeo čuvar.
Vjerojatno me htio upozoriti na nešto da dobro razmislim, nego da upropastim još četiri života.
Neki bi pomislili da Anđeli čuvari ne postoje, ali ja mislim suprotno