U Sarajevu je pohadjao Trgovacku skolu, a potom gimnaziju. Iz sestog razreda gimnazije iskljucen je iz skole zbog veze s jednom ucenickom protivaustrijskom organizacijom.
U maju 1912. preselio se u Beograd gdje je nastavio skolovanje i stupio u vezu s tajnom organizacijom Crna ruka. Naredne dvije godine vecinu svog vremena provodio je s drugim nacionalistima u planiranju ujedinjenja BiH i Srbije. Za vrijeme Prvog balkanskog rata prijavio se u Srpsku vojsku kao dobrovoljac, ali je odbijen.
Kada je objavljeno da ce nadvojvoda Franz Ferdinand naslijediti prijestolje Austro-Ugarske, te da ce posjetiti Sarajevo u junu 1914.g., Dragutin Dimitrijevic, sef obavijestajne sluzbe u srpskoj vojsci i vodja Crne ruke, poslao je tri covjeka - Gavrila Principa, Trifka Grabeza i Nedeljka Cabrinovica u Sarajevo da izvrse atentat. Svakom je dao pistolj, dvije bombe i malu kolicinu cijanida. Naime, bilo je im je naredjeno da izvrse samoubojstvo nakon sto nadvojvoda bude ubijen, jer je Dragutinu Dimitrijevicu bilo od izuzetne vaznosti da niko ne prezivi kako bi time eleminirao svaku mogucnost da priznaju da je ubistvo organizovano. Gavrilo Princip i Trifko Grabez su patili od tuberkuloze i bili su svjesni kako nece jos dugo pozivjeti, te su stoga bili voljni dati svoj zivot za svoj politicki cilj - nezavisnost Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske. Po dolasku u Sarajevo zavjerenici su se pridruzili ostalim sudionicima zajvere: Muhamedu Mehmedbasicu, Danilu Ilicu, Vasi Cubrilovicu, Cvijetku Popovicu, Misku Jovanovicu i Veljku Cubrilovicu.
U subotu 28. juna 1914. Franjo Ferdinand i Sofija von Chotkovato vozom su stigli u Sarajevo. General Oskar Potiorek, guverner provincije Bosne i Hercegovine cekao ih je na kolodovoru kako bi ih odveo na primanje u Gradsku vijecnicu. U prvom autobomilu vozili su se Fehrim Curcic, sarajevski gradonacelnik i dr. Gerde, nacelnik policije. Franjo Ferdinand i Sofija von Chotkovato bili su u drugom automobilu s Oskarom Potiorekom i grofom von Harrachom. Krov automobila bio je spusten kako bi okupljena gomila imala sto bolji pogled na ugledne goste. Nekoliko pripadnika Crne ruke cekalo je duz rute kojom ce proci Franjo Ferdinand. Svakome od njih bilo je zapovijedjeno da ubije Franju Ferdinanda kada dodje do mjesta gdje se nalaze. Prvi zavjerenik Muhamed Mehmedbasic, koji je stajao ispred zgrade Austro-madjarske banke, nije pucao kada je naislo vozilo. Kasnije je na sudjenju izjavio kako je ispred njega stajao policajac, te se bojao da ce ga uhapsiti prije nego sto ispali hitac. Naredni atentator je bio Nedeljko Cabrinovic. Oko 10:15 bacio je bombu na nadvojvodino vozilo. Medjutim, vozac koji je vidio kako nesto leti prema vozilu ubrzao je te je bomba eksplodirala ispod kotaca narednog automobila. Tada su ozbiljno ranjene dvije osobe koje su se nalazile u autobomilu iza vojvodinog - Eric von Merizzi i grof Boos-Waldeck. Srapenli bombe pogodili su i desetak posmatraca.
Nakon sto je bacio bombu Cabrinovic je progutao cijanid i skocio u rijeku Miljacku. Medjutim cetiri covjeka su ga slijedila (medju kojima i dva detektiva) i uspjeli su ga uhvatiti. Otrov nije djelovao pa je odveden u policijsku stanicu. Vozac Franje Ferdinanda - Franz Urban, nakon pokusaja atentata, provezao je veoma brzo pored ostalih zavjerenika tako da oni i nisu pokusavali napasti nadvojvodu. Nakon zvanicnog primanja u Gradskoj vijecnici nadvojvoda se interesovao za osobe ranjene u atentatu. Kada su mu rekli da se jos nalaze u bolnici inzistirao je da ih posjeti. Pripadnik nadvojvodine svite barun Morsey je rekao nadvojvodi kako bi to moglo biti opasno, ali je Oskar Potiorek (koji je bio odgovoran za sigurnost kraljevskog para) odgovorio: Zar vi mislite da je Sarajevo puno atentatora? Ipak Potiorek je predlozio da nadvojvotkinja Sofija ostane u Gradskoj vijecnici. Medjutim kada joj je barun Morsey to rekao ona se usprotivila: Sve dok se danas nadvojvoda pojavljuje u javnosti i ja cu biti s njim.
Kako bi bio sto sigurniji da ce nadvojvoda stici do bolnice Potiorek je odlucio zaobici gradsko srediste, ali je to zaboravio reci vozacu koji je u ulici Franje Josipa skrenuo desno. U to vrijeme na uglu je stajao Gavrilo Princip. Potiorek je tada shvatio da vozac ide krivim putem: Sta je ovo? Ovo je krivi put! Vozac je zakocio i krenuo unazad. Kako je to radio sporo, Princip je imao vremena izvuci pisolj i ispaliti nekoliko hitaca. Nadvojvoda je pogodjen u vrat, a nadvojvotkinja u abdomen. Principov metak je presjekao vratnu zilu nadvojvode ali je on prije nego sto ce izgubiti svijest uspio povikati: Sofija, draga moja! Sofija, draga moja! Nemoj umrijeti! Prezivi zbog nase djece! Vozac ih je odvezao u Konak, guvernerovu rezidenciju, ali iako su oboje bili zivi kada su stigli do Konaka ubrzo podlegli ranama.
Nakon sto je izvrsio svoj cilj, Princip je uperio pistolj u sebe, ali je covjek koji je primijetio sta je Princip ucinio uhvatio ga je za desnu ruku i sprijecio ga da se ubije. Ubrzo su stigla i dva policajca koja su uhapsila Principa. Nakon saslusanja Principa i Cabrinovica, oni su odali svoje drugove u zavjeri koji su, osim Muhameda Mehmedbasica koji je uspio pobjeci u Srbiju, uhvaceni i osudjeni za ubistvo i izdaju. Prema vazecem zakonu maloljetne osobe (ispod 21 godine) nisu mogle biti osudjene na smrt tako da su osudjeni na 20 godina zatvora.
Umro je 28. aprila 1918. (u 24. godini zivota) od tuberkuloze u zatvoru tvrdjave Terezin u Ceskoj. Tri godine kasnije, tacnije 1921. njegovo tijelo je preneseno u Sarajevo i sahranjeno u zajednicku grobnicu atentatora Mlade Bosne. Za vrijeme rojalisticke Jugoslavije na mjestu atentata postavljena je spomen ploca koja je uspostavom NDH i dolaskom njemacke okupacijske - maknuta. Utemeljenjem socijalisticke Jugoslavije ploca je vracena da bi osnivanjem samostalne Bosne i Hercegovine ponovo bila uklonjena.