Ljubav....

Da li je potrebno pisati o tome i nekome objashnjavati, bilo shta o ljubavi? Verujem da je svakom zivom bicu ova tema, i te kako poznata, jer smo je svi mi osetili, ne samo jednom, vec sigurno bezbroj puta.

Chovek koji kaze da ne zna shta je to…sigurno je da on u stvari ne zna shta je ljubav jer nije umeo da je prepozna.

Postoje razne vrste ljubavi: roditeljska prema deci, prijateljska prema najblizim prijateljima, prema Bogu, choveka prema zeni i obrnuto…

Ljubav je stanje euforije. Kada je osetimo jednom, lepo nam je. Zeleli bi smo da taj osecaj traje vechno. Postajemo zavisni, kao narkomani od droge. Nikada nam nije dovoljno i uvek trazimo josh. Spremni smo da na sve nachine dodjemo do nje. U stanju smo da zivot damo za ljubav…To ne mozemo poreci…jer ima bezbroj dokaza za to.

Ima li lepsheg osecaja, nego kad znash da nekog volish i da taj neko voli tebe? Sigurno je da ne…

U nedostatku ljubavi ili pak kada nam nije potpuno uzvracena, zalimo za time. Pokazivali to javnosti ili ne, nemoguce je izbeci tu bol koja se javlja. I najjachi pate, samo mozda to, savrsheno dobro kriju.

Uzvracena ili ne….opet je ona ta koja nas odrzava u zivotu. Ljubav je gorivo, pokretach ljudskog organizma. Kad nema ljubavi, nema motivacije, kad nema motivacije, nema nichega i to je to.

Sve u svemu…..ljubav i osecanja je ono shto ljudsku vrstu izdvaja od ostalih zivih bica. Zato je treba chuvati i gajiti….razvijati prema drugim ljudima, jer shto vishe volimo, vishe nas vole i to smo srecniji…
 

Back
Top