karakter

Prvi jutarnji pogled kroz prozor,zabelela trava.
Jutros je opet mraz.
Mene opet stigla... i tuga i bes i prekor koji sebi upucujem kad god nekom kazem nesto ostrije.Pravdam se... kako je to vid samosvesti i kazem sebi, pa jos pocnem i druge da ubedjujem, kako se razvijam ,kako je to korak ka razumu i razumevanju....
Bas sam umoran i tezak.
Sinoc mi moja Mila kaze kako nisam dovoljno ostar prema tom matorom patuljku Alekseju koji trckara po nasoj kuci,vrslja po nasim zivotima igrajuci se sa nasim suzama i osmesima,kako ga ne grdim i kako mu sapucem,kako se smejem njegovim ludostima umesto da ga grdim...
U pravu je.
Juce sam tri puta skinuo burmu da ga ne ogrebem posto sam odlucio da ga istucem po guzi.Skinem burmu ,udjem i kazem ....ma ne kazem nista ,samo ga poljubim i kulturno ga zamolim da ne besni i da ne vredi da place.
U pravu je.
Na kraju umesto da ga izgrdim ,seo sam pored njegovog kreveta ,zagrlio sa njim medveda Miska i drzao ga za ruku dok se iz disanja nije culo kako je poceo sniti male zute pacice.
Pravdam se ,kako se malim secerima ,moze sve lepo objasniti ,bas kao da su veliki.Pravdam se kako sam ga mrko pogledao!
Bas sam tezak i tu nema pomoci ,shvatio sam!
Podilazim sopstvenom detetu!
E bas me briga i ovako vise voli Mamu!I ovako cemo se na kraju posvadjati ko je vise voli tu divnu zenu koja me kori da podilazim sopstvenom detetu!
Dan pre mraza obisao sam pupoljke na magnoliji,jasminu ,forziciji,jorgovanu i zbunu zalsne vrbe.
Mraz je bio mali jutros ,jos ima nade da izadju ne osteceni iz ove zime.
 
Preneta ljubav malom cedu, vratice se visestuko. On ne moze biti mimo vas dvoje, njegovih tvoraca ! Zato se ne kolebaj, roditeljstvo se nepogresivo uci tako sto se slusa sopstveno srce.
Odavno nisam procitala lepsi tekst !
 

Back
Top