Apsolventska kriza :(

E tačno sam mislila da se meni ovo neće desiti, al' ne znam je l' to mora tako ili sam ja debil...

Uglavnom, evo stigoh tu pred kraj već i nešto sam zakočila u poslednje vreme (4 meseca tapkam u mestu, a i pre toga sam usporila). Hoću sebi glavu da razbijem, da se već pokrenem, al' nešto sam strašno demotivisana, valjda već umorna, isceđena...

Mislim, svesna sam ja da je i drugima tako, ali me to baš i ne teši. Na žalost, nemam baš neke radne navike, uvek sam bila kampanjac i sve u poslednji momenat spremala, sa velikim stresom....a sada mi to jako teško pada. Upala sam u neki trip, kao da stojim i ne mičem se, a vreme prolazi nenormalnom brzinom, dani i noći se smenjuju, a ja kao ukopana. Jbt, koji mi je?!?

E a što je najgore, niko ni da drekne na mene, da me malo iskritikuje, svi su nešto fini, kao: ''Pa ok, to je prolazna kriza....samo se ti trudi i biće dobro.'' Tačno imam osećaj da mi treba neko da me dobro prodrma, da mi da neki agresivan, ali pravi savet...

Eee, a nisam ovakva inače...Uh, kada treba nešto drugo raditi skačem prva. Sport, čitanje, šetanje, spremanje kuće, ma bilo šta...e onda sam puna energije...
A kad uzmem ono radno pravo, pa kad vidim one organe Međunarodne organizacije rada, pa radne odnose od robovlasničkog društva, preko feudalizma, samoupravljanja do kapitalizma i sliče ''zanimljive'' teme u sitna crevca, obuzme me neki jad i bezvoljnost. Interesantno, uvek zaspim kad uzmem knjigu i to je tako neki moćan san, ne može mu se čovek odupreti, ili počnem da se gušim, ili dobijem (da izvinete) proliv. Razmišljam o poseti psihologu.

Ako neko ima neki isproban recept kako se ovo prevazilazi, jer ja moram do leta završiti (brat mi dolazi na faks, a ne mogu roditelji oboje da izdržavaju), ja ću mu biti zahvalna ako ga podeli sa mnom...
Ej, a za poseban blog je priča o tome koliko se loše osećam što još uvek sedim roditeljima na grbači a još malo pa ću 24 godine da nabijem u guzicu...Mislim da me čak i to koči (iako zvuči kontradiktorno možda)...Jes' da mi nikad nisu zamerili, štaviše zadovoljni su sa mnom, znam, ali nekako meni neprijatno, pa samoj sebi stvaram pritisak, i onda se kočim (sve je to na podsvesnom nivou, jer kad racionalno razmišljam svesna sam da je normalno da roditelji izdržavaju dete dok je na fakultetu...al' kako to usaditi i u podsvest koja drugačije rezonuje)....Al' ajd da ne davim sad o tome...

Neg', volela bih da čujem ovde savet pametnih ljudi, a znam da vas na ovom forumu ima najviše ;)...

PS. U jbt, pre nego što počeh da pišem blogove, htedoh da mi svi budu veseli, kad ono sve neki crnjaci...:-?
 
nema tu saveta.
svi koji svetuju malte praznu slamu.
uzmi se u pamet, pametna si i svesna tereta koji tvoji roditelji imaju.
meni je to dovoljno da si svesna, i znam da je ovo lriza kroz koju ćeš lako proći;)
MOraš!
nemaš baš neki izbor, sedi zagrej stolicu i budi svoj čovek.
duguješ to sebi.
 
E u pravu si.
(Al' me sad uhvatio neki skenj što ovde kukam, umesto da se bacim na pos'o. Baš sam krava).
E stvarno nemam neki izbor, a što više teglim biće mi sve gore.
Samo da se skinem već sa ovog prokletog interneta (kad ne treba učiti, svratim jednom nedeljno, a inače....qq...).
E skidam se. Ajd idem sad da radim jedno dva sata, pa ću onda da pravim pauzu.
 
Cuj, 4 meseca, ja sam krizu imala bar 4 godine. Imam urodjeni sistem da kad dodjem do samog kraja nekog posla, krenem u samodestrukciju i negiranje. Konstantna preispitivanja, jel' to to, a sta ovo, a sta ono.
Savet najbolji je da prestanes da razmisljas. Razmisljanje te samo udaljava od konkretnih stvari. Napravi konkretan plan, ciljeve, odredi datume i svakodnevno posveti dovoljno vremena akciji koja te vodi do cilja.
U sustini je jednostavno. :-P
 
Pridruzujem se klubu. Kriza me syebala skroz na skroz...
Sve shto mogu da ti poruchim je da ne odustajesh, i da imash na umu da...shto se pre aktivirash....i zavrshish fax...pre ce proci i kriza..Meni je barem to neki podstrek, i svakog dana kad ne radim, svesna sam da sam za dan produzila sebi patnju...
Dobar test da pokazesh sebi koliko sebe volish...i da ojachash naravno...
Sve najbolje...:)
 
E pajamaco lenštino jedna ;)...Oš da ti deca umru od gladi? Ccc....
E da znaš podstakla si me. Evo naučila sam nešto...4 lekcije za 2h. Nije previše, ali bar sam se mrdnula sa mrtve tačke.
U stvari, drmnuo me blam, kad sam videla crno na belo koliko je jadno to što kukam ovde umesto da zasučem rukave...U jeee, sad sam happy!

Divlja, čoveče, je l' si ti moja izgubljena sestra ili si negde ukrala moj dnevnik i prepisala ovu rečenicu:
Imam urodjeni sistem da kad dodjem do samog kraja nekog posla, krenem u samodestrukciju i negiranje. Konstantna preispitivanja, jel' to to, a sta ovo, a sta ono.
Mene mama 'oće da ubije zbog ovog...Al' učim se polako. Dan za danom. Nadam se da će to proći jednom, i da ću prestati da komplikujem svoj život.

E Butterfly, ajmo zajedno. Aj se bacimo i štrebamo kao najveći štreberi i tako se podstičemo. A? Evo ja 'oću još, majke mi. A lakše mi kad čujem da još neko hoće :lol: ;)
 
Sad si i ti mene malo podstakla.
Ja se krecem u zadnjih par meseci po nekoj sinusoidi, izdignem se, uchim po ceo dan, pa ako padnem ispit (a pala sam), dozivim najstrashniji krah psihe, koji lechim odredjeno vreme, pa onda opet ustanem...i tako...
Evo danas obecavam i sebi i tebi da od sutra ponovo sedam za knjigu. I to punom parom. Napravila sam pauzu od nekih 15-tak dana, i zaista sam sasvim dovoljno produzila sebi muku...
Obavezujem sebe da se javim sutra na ovaj blog sa potvrdom sopstvenog obecanja...:)
 
Jao ovom izjavom sam na neki nacin i sebe "zayebala" jer nemam pravo na opravdanje
Poshto vrlo ozbiljno shvatam obecanja, i jako ih retko dajem, namerno sam zloupotrebila tu chinjenicu protiv sebe...:lol:
Tako da sad mogu da padaju i zabe sa neba...:)
Nego razmishljam koliko strog plan za sutra da napravim...U koliko sati da ustanem...i koliko strana da zacrtam...a da ne padnem u depresiju (ukoliko se zayebem sa pogreshnom procenom)
Ines, blok je vrh. Da ga nema, verovatno se ne bih ovako pokrenula...Sad samo zapisujem shta sam isplanirala, a vi imate pravo da me kaznite vishestrukim zayebavanjem, prozivanjem itd...ukoliko ne ispunim plan...:)
 
Da tachno si opisala mehanizam. Hmmm...Pa ovako...
Svechano objavljujem da cu sutra ustati u 10 ujutru (najkasnije 10:30) i da cu do kraja dana preci gatere (67 strana).U pitanju je ponavljanje i utvrdjivanje tako da sam zato stavila ovoliki broj strana...Ukoliko mi bude dobro ishlo preci cu celu oblast od 72 strane
Aportiram na blogu cim ustanem...i prijavljujem na kraju dana da li sam ispunila zacrtano...:)

A shto se tiche zabave, kako god da okrenem ne mogu da je imam, jer sam syebala kichmu, i lezim danima u krevetu, i to ce trajati josh minimum nedelju dana...tako da bi mogla da ih iskoristim pametnije...
 
Auu,...moram ti reci da i ja imam slichnih problema.
Doshla sam do 4,svi ispiti u roku.Prosek dobar.Shljakam pored faxa,..studiram shta volim chovek bi rekao prava idila.
Medjutim ima jedno pola godine kako sam zapala u potpuno mrtvilo.
Nit mi se studira,nit mi se radi,..nit znam shta hocu niti shta necu.


Prosto mi je bash apsolutno sve jedno.

Sama pomisao da cu za 2 da zavrshim fax(poshto traje 5 god.),ja dobijem napad gushenja.
Imam strah od onog:-diplomiram,
-trazim posao,
-brak,
-deca,...

Jednostavno ja nisam odgovorni tip osobe,i ako je sve pochelo da lichi na to.

Sad mislim da pred ispit bi mi bilo lakshe da uzmem i pojedem onu knjigu,i lakshe bih je smestila u stomak nego u glavu.



Svesno sam odustala od jednog ispitnog roka(ne bi lih uradila neshto loshe),i tako se FENOMENALNO osecam. :D
 
E a meni se baš radi. Ozbiljno. Samo ne može, je l', bez diplome....Ili može, al' ne ono što ja 'oću.

A ne razumem što se bojiš toga da diplomiraš i tražiš posao...mislim kad već studiraš ono što voliš....
A što se tiče ovog redosleda- diploma, brak, deca...ko je tebi rekao da to mora tako? Opusti se.

E čini mi se da ti i ja nemamo isti problem, jer sam i ja propustila svesno sada dva roka i osećam se kao g.ovno :(. Al' sad je kasno za razbijanje glave tim. Idemo dalje.
 
Pa ne znam da li si radila do sada.
Nije lako.Josh kad pomislim da tako moram ceo zivot,....aaaa panika.

Jednostavno meni bash lepo lezi ovaj status studenta.

Mislim da imam problem sa odgovornoshcu,i ako odajem utisak izuzetno odgovorne osobe.A ustvari ispod svega i dalje lezi jedna nedorasla petnaestogodishnjakinja.
 
Eee, radila sam, i to kakav fizički posao....rmbačila kao krmača i to mi je bolje od sedenja za knjigom (mislim za knjigom iz prava)....mislim, možda to ne bi bilo tako da je ovaj naš obrazovni sistem malo drugačije uređen, da se učenje ne svodi na prostu reprodukciju onog što je u knjizi napisano.
Pazi, mi na faksu nijednu jedinu molbu, žalbu, tužbu, ugovor nismo napisali :shock: ...A za to se školujem (između ostalog). Ništa praktičnog rada, ni na šta nas ne podstiču, i onda naravno da je doooosadno. Do bola.
Mislim, ne kažem ja da je lako raditi. Ali jbt, bar te plate, pa ima nekog smisla, a ne ovo sedenje nad materijom plasiranom na smoran način i izmuzavanje roditelja, parazitiranje na tuđoj grbači. To mene malko (više) 'ebe.
 
Poslednja izmena:

Back
Top