Bila jednom jedna kafana

Kao sto su pre, iz svojih kaveza, izlazile gladne zveri, tako sada pojedinci jure na kafansku terasu, okruženu drvenom ogradom, urlajući pijane strasti. U toj eksploziji preteranosti, gde se sme prikazati sve ono što slavi ljudsko pakleno orgijanje, jedva se raspoznaje pojedini glas, pojedini lik. Jedan se greje na drugome, svako divlje krade od drugoga, svako se bori da drugog nadmaši... Na kraju su svi samo duhovni gladijatori jednog jedinog kafanskog veselja. Robovi pušteni s lanca.
Uglavnom se to završava tako što lude duše ispljunu samu sebe iz grudi.

Zato, dragi čoveče, ne žali za kafanom. Prostakluk je zatvorio kafane i time zaključao pasionirani, razumni govor.
Kafanu su već napustili oni najbolji.
 

Back
Top