...Onda Tamo...

...nocu dok ptice drijemaju
dok rijeka
uspavanku im plete
sjetim se
kao dijete
slusao sam cudan ples talasa
i kleo svakog
Alasa
zasto mora
strunama mir vodi
da cijepa
a odnekud odgovor je dolazio
da neumitnost nekakva
slijepa
vodi sve vidovljake
i zavrsi u nevremenu
prateci podivljale brzake
zureci moru u bezdane
pa,
sad vidi sicusni dane
ko moze neumitnosti neimenovanoj
na put
d stane...
 
Adam Pusojlić kaže: "Poezija je čin vere i izbavljenja"

Pesma "...Onda Tamo..." izvire iz najdublje tačke Faraonnovog bića, tamo gde obitavaju sakralne aždaje, vera u izbavljenje, tamo gde žive i pad i iskupljenje i gde u krajičku oka blješti božanski sjaj...

Numinoznost opevana kao neki vid čuda, neki hir sudbine i prirode, bezvremeno vreme u kom u isto vreme postojimo i mi i reka njegovog detinjstva i oni nasrtljivi koji nestaju... Liči na molitvu u kojoj faraonn nudi savršenstvo, ali ga i traži od nas. Nudi znanje da se svemoguća numinoznost igra oblucima istina u dubinama talasa i da se samo njoj znanim putevima prikazuje oholima čineći ih ništavnim.

Miljenik i bogova i demona, od detinjstva druguje sa vodama i valovima, dubinu piše izranjajući oblutke mudrosti žive vode. Da li oni koji igraju ples smrti u talasima i tu život traže mogu da poljuljaju Faraonnovu veru u izbavljenje? Ili se put izbavljenja nalazi u sećanju gde se sreća i duhovnost ljuljuškaju u šaputavim talasima vode koja pamti?... Iako ne oseća potrebu da vidi nevidljivo, Faraonn zna da iz reke njegovog detinjstva gleda - Bog.

Znam šta od Faraonnove poezije dobijam ja koja je čitam. Znam da duplo više gube oni koji je ne čitaju.
Kakva je ovo matematika? One "neumitnosti neimenovane i slepe"...
Prelepi stihovi nas vode tamo gde nikada nismo bili: "u tačku, onu sve dalju i sve sjajniju, koja obuhvata i sadrži sve".

:cvet::vzagrljaj::heart2:
 
Poslednja izmena:

Back
Top