Portret

Pokrenuti se u sivo januarsko jutro,već je izvestan uspeh.Obukla sam ružičasto,sve.Redak prizor.Otpor magli i hladnoći.Otišla u nove radne...šta?
Dugi mazohistički boravak u Okruženju.Teško izlazim iz kuće,ponekada se još teže vraćam....I... onda tako ,vukući se do kola ugledam naslonjen na podnožje kontejnera portret.Napuklo staklo,debeo sloj prašine išaran kapima kiše,pogled u daljinu,odlikovanja na prsima.Lecnu me nešto."Sama noga kroči bliže,sama ruka pehar diže...",uzeh sliku,kao staru, zagubljenu,nekad dragu stvar i praćena ljubopitljivim pogledima prolaznika ponesoh je do prtljažnika.Još je tamo.Šta ću s njom?Ne znam.Ljubičica bela.
 

Back
Top