...kad pjesnik pada...

..pjesniku nije dozvoljeno
kad pada
da pada djetinji
treba
onako
domacinski
da i okolina cuje
lomljavu
cijepanje
kao kad grom zasijece
tvrd bor
na kamenjaru
ali,
kad ustane
nema otresanja
jer
prasina ne prati te bezdanice
i suvopustoline
nema jauka
nema grceva
zubostezanja
...to pjesnik pada...

 

[Soradze]

Razboleo sam se od neljudskih napora. Temperatura, bunilo, najteži simptomi trovanja... Celu noć sam proveo u predvorju nihila, u sivoj provaliji... Mislio sam da idem ispravnm smerom...

Posetio me je prijatelj, preneraženo je vikao, drmao me ne dozvoljavajući da odem u pogrešnom pravcu... Kasnije se u meni nešto snažno zavrtelo i svojim očima sam video kako iz mene izleće tamni zmaj. Pohlepno me je gledao, svoj plen koji je bio prisiljen da ostavi.

Ako bih ikada bio bolestan, opet bih voleo da ovako bude. Bila je to najlepša bolest. Velika doza sumpora se nataložila u meni, on se zapalio i sve što je bilo u meni đubre - izgorelo je! Lekar mi je rekao da mi je bolest produžila život za petnaest godina, a ja sam znao da mi je to četvrta reinkarnacija.

Za vreme oporavka, nedeljama sam se kupao u nasladi čistoće ponovnog rođenja. Život je ponovo postajao čudo. Opet sam mogao da zadrhtim u svakom trenu. Raspamećen uživanjem, ponekad bih bacio pogled u Vrt spasenih.

////////////////////

Tamo gde pesnik padne, to više nije život, nego bolest. To je nepokretnost, večita sadašnjica u kome ga Duh formira... bez pokreta, on se menja... u viziji uzdizanjem domašuje ličnu sudbinu, sigurnošću deteta domašuje nadčovečansko.

"Nema jauka
nema grčeva
zubostezanja"...
jer
"... to pjesnik pada..."
u Život kao u milost,
u Reč koja mu oblikuje Biće,
u Biće koje mu oblikuje stih,
u Prvo i večito mu Ime
kojim će ga osloviti
kada ga pozovu...

Zbog toga je ostao Dete
zbog toga još ume da se divi
i zato je ranjiv...


"...to pjesnik pada..."
u sopstveno ime
u sigurnost deteta
meko dodirnut
svetinjom života,
zanosom Reči
i magijom Spasenja.

Dosegnuvši samo postojanje, Faraonn zrači onima kojima treba. Kaže: "Ako dospem gore, povučiću svet za sobom".

Faraonn je vernik. Može da priziva sile i pomera planine. Zna kakve će sile prizvati, kojim će predati moć, koje da udalji, da izdigne, da oslobodi iz ponora čiji je mag on sam.

I ne ispušta ruku svetlosti. Uči nas da se nemamo čega plašiti, da su naši i sunčeva svetlost i stvarnost smisla.

Moj omiljeni, divni Faraonn...

 

[faraonn]

...osjetiti,
sta to pjesnik
prolazi
na sta namisli
kad se bavi mislima
svakidasnjim
...ne bi smio pjesnik da hoda
polako i zamisljeno
oko njega cvjetaju i divljaju
spletkare i podmecu
on
samo svojim koracima
svome polju nevoljnom
jer tesko je tudje terete nositi
jer
pjesnici su kraljevi
drugih oblasti
drugih iskaza
i prolaza
njima je sudbina natovarila
dug
koji moraju ispuniti
sudbinu
ne lagati
varati
i ako je svuda krvav trag
za njima...
...tako se promice naglasje moje Prijateljice
jer,
i Ona je zakleta
da stiti
uplice se u vihore
prokazene
i sklone izdajstvima
...Soradze,
moj Prijatelj
iz tisine i bez marame spasa
zavjestava sebe nezahvalno
a,
pjesniku je lakse
jer je osudjen...
...

 

[*pustinjakinja]

" Tišina muči.
Vjetar u bezdanu nečujno zavija.
Tišina muči, čuješ li je,
a ono u bezdanu Vjetar nije.

Tišina muči.
Niz okno mutna kiša lije,
lije bez kapi, bez vlage,
na okna dobuje a ne lije.

Tišina muči.
Magle se svile u gnijezda,
ptice bez krila u sebi kriju,
a u bezdanu Vjetar što Vjetar nije
zavija, huči, o stjenje bije,
a tišina, tišina muči.

Niti tišina muči,
niti se Vjetar u bezdanu krije
niti kiša niz okna lije
niti magla gnijezda u sebi krije.

A, tišina ipak muči.
Pao je Pjesnik, pao i ustao,
niko nije ništa ni osjetio ni čuo,
pao je mučeći, ustao mučeći
kao što tšina muči
kao što Vjetar huči
kao što svoje stihove niže
Pjesnik pada i ustaje
onako kako i pjesma nastaje,
tiho, nečujno, mučeći. Ćuteći.

I tako muči tišina
i muči Pjesnik,
tako ćute kiše
i utihnu Vjetri
tako se pada i tako se ustaje
dok sasvim tiho pjesma nastaje."

Zagrljaj Prijatelju...

 

[faraonn]

...u pijesku zapisano
da se brzo brise
jer istine
trenutno ciste duse
opsjedaju
...pokraj Oaza
dodje se bez dolaza
ona sama dodje
da se brzo osvjezi
i prodje
za putnike druge
Lijepo i vrijedno
cesto je kao
fatamorgana
ali samo za one
kojima ne treba
samo
svijetlo Dana...
... Pustinjakinja,- moja prijateljica...
......