Zašto mi nisi došla

Sinoć sam umislila da ti se vratiti mogu
prateći konac kojim su tvoji stihovi vezeni
u mojoj devojačkoj haljini i devojačkim grudima
Ali sam bila prevarena od noći i od zvezda
od šuma nebeskog i groma što
je pocepao moje nebo u hiljadu velova tame
te sam odlutala,odlutala od vrata tvojih, moj Jerusalime.
 
Poslednja izmena:
Pusti da te gledam.
Dok traje ova noć iznad nas.
Da slušam kako dišeš. I plačeš.
Šutljiva. Sretna.
I ljubiš mi usne na kojima počiva tvoj san.
I čelo mi ljubiš na kojem se rađa tvoje nebo.
Blizu si mi.
Dolazi dan.
Prošla je i noć i mjesec.
A jutarnja magla rastvara život.
Rastvara samoću.
A moj glas šuti.
 
A da me ne gledaš.
Pretvori moje maline u kupine
predaj tvoju šutnju u moje grudi
i jagodicama crtaj jagode
u dolini punoj sunca,
udahni mi pod srcem
i šapni mi pitanje što te muči:
Odakle mi dolaziš, moja ljubljena?
da bih ti ja u izdisaju rekla:
Iz tvog rebra, dušo, iz tvog rebra...
 
Govori mi o satima, o noćima; govori mi o svom tijelu prekrivenom valovima...Govori mi o svitanju što ga toplina oblikuje u blizini mora, ponad i ispod tvojih bokova obavijenih pijeskom. Govori mi, govori mi, govori mi dok ne zatvorim oči i ne zaboravim te. Pokazuješ mi grudi i bedra. Zatim se spuštaš, spuštaš i ulaziš u moj san. A ja krećem sve niže...pa niže, i niže - u tvoje ponore duboke i tamne...Pusti me da pobjegnem, da te zaboravim. Da vječno trajem. Čemu ti može poslužiti moje ludilo, nemir i bol, ako me mijenjaš iz ropstva u ropstvo. Koliko mi još vremena preostaje? Samo ti to slutiš, ali bešćutno zaboravljaš dok snivaš pored mene, mirno, brižno milujući moju kosu. Budim se. Naslanjam glavu na tvoja prsa i jecam da me nitko ne čuje. Prigibaš se požudno. Nad mene se prigibaš. Promatraš me. Upućuješ me. Zatvaraš. Lagano širiš noge. Pitomo mi usne krenuše prema gorućoj vlažnosti tvojih bedara. Hoću li imati još vremena? Reci mi: hoću li imati još vremena? Ljubavi moja. Ja bježim i rastem u tebi. Prolazim kroz cijeli tvoj svijet koji se širi, sladak i potonuo. U tebi bivam ljubavi moja...
 
Ti bivaš u meni, stvoren za mene, zrele kajsije koštunica u
mekoj postelji njene prirode, u mom grlu počiva tvoj glas i u
mom srcu otkucaji su tvoji a izmedju očiju tvojih pejzaži iz raja
u kome se i Bog našoj ljubavi čudi. Kada me uzimaš, dajem ti se
kao ruka žednog na izvoru lepote i istine.
O kako je život kratak za ovu ljubav i kako je večnost mučna za ovu lepotu..
 
Zavoli me.
Ako još voljela nisi.
Zavoli me šutnjom,
jer riječi ljubavne odu i nestanu,
poput jutarnjeg vlaka u magli.
Ostane samo pogled krivudav i siv.
I prazne ruke na pustoj kiši.
Zavoli me dobrotom.
Onakvom kakva nam iz kruha dolazi.
Prostranom dobrotom što je samo
na pedalj udaljena od najdalje zvijezde.
Zavoli me.
Zbog moje sreće što joj je i pola vijeka
premalo da se oslobodi djetinjstva.
Zavoli me daškom svog obraza.
Zavoli me grudima.
I svojim brigama što se do neba penju.
Zavoli me.
Jer tko zna tko smo.
Svijet tamni ili čarolija.
Ili samo zadnji putnici obučeni
u tijesnu i šarenu haljinu neznanja.
 
Voljen si a ne znaš to.
Moje oči su zatvorene
a vidim čaroliju u stvarnosti
i stvarnost u čaroliji.
A tvoje oči su otvorene
ka beskonačnom i ne vidiš
koliko te volim i koliko me
stih po stih ova ljubav ubija
i ova ljubav trga pluća,
kamen po kamen,
iskru po iskru
kap po kap
I još sam tu
Zbog tebe trajem.

***


i laku noc
 

Back
Top