Sumnja

Michele Ruiz: “Ako ljudi sumnjaju koliko daleko cete stici, idite toliko daleko da ih vise ne mozete cuti.”

-Ne obaziri se na sumnju okoline, vec motri svoju. Sumnja drugih te nece zaustaviti. Vlastita hoce.
——
Ivo Andric: “Ljubav se ne moze naci tamo gde je nema, niti se moze sakriti tamo gde je ima.”

– Ljubav se kroz um otkriva. Zatvoreno srce ne bije ritmom ljubavi, pa um ne zna sta je ljubav. Nema je u njemu. Uzalud se trazi. U otvorenom srcu ljubav otkucava. Treptajem se umu objavljuje. Kad se jednom pojavi, nista je vise sakriti ne moze.​
 
Poslednja izmena:
U prvom komentaru bolja si od Ruiza,menščini a u drugom na istom si sa Andrićem,mada ja mislim da i u zatvorenom srcu može da ima ljubavi ali samo za sebe,mada mož da bidne a ne mora da znači...,jer ta ljubav je posebna priča:think:..msm sumnjiva je;):D
 
Hvala zxy. Da bi se sto bolje razumelo znacenje napisanog potrebno je objasniti pojmove zatvorenog i otvorenog srca, kao i pojam duse. Svi oznacavaju sferu osecanja. Medjutim, unutar te sfere postoje znacajne razlike koje je vazno shvatiti ukoliko se proucava duhovnost.

Pod pojmom srca se podrazumevaju osecanja kojih su ljudi svesni ili koja se osecaju. Dakle, ispoljena, realizova osecanja. Pod pojmom duse se podrazumeva visi potencijal nerealizovanih osecanja. On se cesto poredi s beskonacnom duhovnom dubinom. Jezgro duse je cista ljubav. Ta ljubav je ziva. Zato se neprestano produbljuje. Dusa je nematerijalna, ziva sustina svakog bica.

Intelekt/um je svesna, aktivna sfera misli. On vrsi i unutrasnju i vanjsku interakciju. Unutrasnja se svodi na interakciju s osecanjima. Preko uma spoznajemo sta osecamo. Um, tacnije, ego je uvek prinudjen da pravi izbor ili da se opredeljuje za razlicita osecanja koja se javljaju u interakciji s okolinom. Najvisa, najplemenitija proizilaze iz duse/sustine bica, dok niza, sebica proizilaze iz Polusvesnog ega i Telesne svesti.

Kada se ignorise savest i plemenita osecanja, a umesto njih biraju sebicna tada se gubi veza s duhovnom sustinom. Orijentise se na vanjsku interakciju i zapostavlja unutrasnja. Tako se sustinske vrednosti zamene spoljasnjim. Srce se zatvara. Postaje povrsno. U njemu nema topline duse ili uzvisenih osecanja, vec se puni proracunatim osecanjima i vrednostima. Pokrecu ga spoljasnje vrednosti kao na primer, materijalna dobit, izgled, status itd.

Prema tome, zatvoreno srce je srce koje je izgubilo kontak sa svojom sustinom. Zato i ne oseca nesebicnu, zivu ljubav koja cirkulise, vec njenu imitaciju. Takva „ljubav“ je malodusna i uslovna. U mom postu „Prava ljubav“ sam postavila video od Rabina Abrahama Tverskog koji je takvu ljubav nazvao „fishy love“ ili „riblja ljubav“.

Samo, njegov koncept, kao i primer s ribom, ima dosta nedoslednosti. Riba je hrana. Ljubav prema ribi, kao hrani, se ne moze porediti s ljubavlju koju ljudi imaju jedni prema drugima. Nije isto kada neko kaze da VOLI DA JEDE ribu ili da voli neku osobu. Hranom se zadovoljava fizioloska potreba. Ljubav izmedju ljudi je kompleksnija. Zadire u sferu duse, odnosno potpuno drugacijih potreba i osecanja.

Ljudi s otvorenim srcem su plemeniti, posteni, iskreni itd. posto imaju kontakt svojom sutinom. Njihovo srce se neprestano ispunjava novom dubinom ljubavi koja navire iz duse. Oni sponu izmedju srca i duse zadrzavaju otvorenom tako sto se uvek opredeljuju za plemenita osecanja i casna, postena dela.
 
Poslednja izmena:

Back
Top