Crtica

U ponekim danima, ničim izazvano, naiđe mi da na društvenim mrežama, tj. na samo jednoj od njih, ili u autu, pogotovo kad se u nekoliko godina pojavim na ovom forumu, ostavljam k`o sumanut pjesme sa You Tube-a. Interesantno bi bilo proučavati motive zašto neko k`o blesav pušta rafalno tolike pjesme, kad ljudi više ništa ne slušaju. Ako bih iskreno, to radim jer volim da ih puštam u atmosferu, u taj kosmički prostor u kojem će ta neka njihova energija da se spoji sa tim nečijim klikom, nečijom igrom staklenih perli, nekim mirisom, nekim sjećanjem.

Ako je istina, u određenoj mjeri, da mi neprestano multiplikujemo te svoje ličnosti i da se ne nazire kraj našim veselim depersonalizacijama, nije nerazumno očekivati da će parčad ovih nota, romansi koje smo zamišljali a nisu se realizovale u tekućim nam realnostima, možda da ožive, da se otjelotvore u nekoj od tih pjesmica.

Nedvosmisleno, to je jedini razlog zašto sad puštam ovu lujku Kejt Buš u njenoj najopičenijoj fazi. Ne slušam je praktično ni ič, ali ova pjesmica ima te melodije koje idu negdje od postanka svijeta, vrzmaju se oko tih slatkih srednjovjekovnih zajebancija, ne znače ništa posebno i, upravo stoga, bez trunke zadrške, mislim da moraju da budu objavljene. Upravo sad i upravo tako.

 

Back
Top