Damoklov mač

Damokle je bio jedan od najbližih i najpoverljivijih saradnika Dionisija Mlađeg (397–343. pre n. e.), neograničenog vladara (tiranina) Sirakuze u staroj Grčkoj. Dionisije je inače živeo u raskošnom dvorcu, bio je veoma bogat i uticajan, a svojim držanjem izazivao je (straho)poštovanje kod svojih potčinjenih i u celom narodu sirakuškom. Svi su mu zavideli zbog takvog položaja i raskošnog života, a najviše njegov bliski saradnik Damokle. Svoju zavist Damokle je iskazivao na lukav način – hvaleći svog gospodara, ističući njegove vrline i sreću koju su mu bogovi podarili da živi mirno u blagostanju i izobilju i da vlada nad svima bez straha od bilo koga ili bilo čega. „Ti si najsrećniji među svim ljudima!” – govorio je Damokle tiraninu Dionisiju.

Ali sam Dionisije znao je da je vladalačka sreća varljiva i da svakog vladara vrebaju brojne opasnosti. To je u jednoj prilici na očigledan i duhovit način stavio do znanja i laskavome Damoklu. U svom raskošnom dvorcu priredio je bogatu gozbu, pozvavši sve uglednike iz svoje najbliže okoline, među njima i Damokla. Na veliko iznenađenje prisutnih, a najviše samog Damokla, postavio ga je na svoje mesto, omogućivši mu tako da bar u toj prilici oseti zadovoljstvo neograničene vlasti i poštovanja. Za vreme gozbe razdragani Damokle ugledao je iznad svoje glave oštar mač, koji je visio na tankoj konjskoj dlaci, preteći da se u svakom trenutku otkači i udari ga pravo u teme.

Damocles-WestallPC20080120-8842A.jpg


U takvoj situaciji Damokla јe obuzeo silan strah – nije mu više prijalo ni jelo ni piće, a zadovoljstvo koje ga je dotad prožimalo zbog počasti i značaja koji su mu ukazani, pretvorilo se u paklenu moru. Tada mu je prišao Dionisije i objasnio da je mač koji visi o tankoj struni iznad njegove glave simbol opasnosti kojoj je svaki vladar stalno izložen, pa stoga mora znati da je vladalačka sreća samo prividna. „Eto, pod takvom pretnjom stalne opasnosti ja uživam u svom bogatstvu i svojoj moći” – završio je Dionisije.

Ова прича нагнала ме је на једно размишљање.

Обично се могућност смрти узима као далека будућност. Али како је рекао Сенека:

"Mučno je veliš imati smrt pred očima. Pre svega nju mora pred očima imati kako starac tako i mladić, jer nas ona poziva bez obzira na to koliko nam je godina. Zatim, niko nije toliko star da opravdano ne očekuje da će živeti još jedan dan."

Seneka Pisma Prijatelju 12.

Она није у далекој тамо будућности, она је ту. Изнад сваког, виси као Дамоклов мач.

Јесте да је већа вероватноћа да сутрашњи дан неће дочекати старац, него младић, али то није никаква гаранција, нити утеха за потоњег. Јер ради се о процентима. А то да ћете се сутра пробудити није ни близу 100% сигурно. О томе се ради.

Тако да је интересантно како бесловесна гомила живи, радује се, стреми, као да ће живети ва вјеки вјеков потпуно несвесна своје ситуације у којој је.
То се једино може објаснити тиме да свако заправо осећа бесмртност свог метафизичког бића без обзира што већина не може исти привести свести као знање. Да нема тога, а уз сазнање сопствене смртности, људски живот какав познајемо не би био могућ.
 
Poslednja izmena:

Back
Top