Rodila se ćera. Divna vest za mamu i tatu. Obilje sreće, ali i problema.
I tako jednog dana..dok čas malo gleda u svoju bebicu u kolevci kako mrda ručicama i guguče, dok čas malo razmišlja o kreditima, ratama i kamatama i svojoj novoj bori na čelu, mladog tatu direkt u glavu strefi grom spoznaje kao munja iz vedra neba : Za nekih 15-16 (možda i manje?) godina, njegovo mezimče će neki bilmez prljavih noktiju i šapa, da vata za sise, za dupe, da joj gura svoj žvalavi jezik a bogami i kerec u usta, vaginu i anus, da njenu guzu šamara svojim prljavim šapama i noktima i da joj govori „sviđa ti se ovo kučko?“. Da će da je ucenjuje da mu guta spermu ili da eventualno snima telefonom kako joj se ista cedi iz anusa (ako želi da on poveruje da ga ona iskreno voli dabome..), te da će njegovo mezimče čak da pati ako je isti taj dripac ostavi..?!
Tu se mladi tata strese od jeze i loših misli, pa prizva sliku svoje majke, za koju zna kako je izgledala kao beba samo na osnovu jedne fotografije..Pa mu kroz glavu prođe nekoliko slika svoje žene, sa kojom je nekada, u naletu strasti.
Oh..Ah..Teško je biti roditelj. A i vremena su opasna, čini se nikad opasnija..
I tako, dok razmišlja o kreditima, ratama i sličnim stvarima kao i mladi tata..i mladu mamu će isti grom da strefi u glavu: Za nekih 20-30 (možda i više?) godina, njena prelepa ćerkica koja sada gleda u roze ćebence i brižno poređane igračkice od pliša, bezvoljno će spremati skromnu večeru mužu koji je negde napolju, koji je više ne gleda kao nekad, koji je ljubi samo za rođendan i praznike, koji opsesivno gleda sport i čačka nos, igra igrce na telefonu, koji hrče dok spava i koji se svađa za svaku sitnicu koja mu nije po volji (ako se već ne svađa sa televizorom). Radiće njena bebica u nekoj firmi za neku bednu platicu, ustajaće ranim i kišnim jutrima tek toliko da i ona „doprinese“ porodoci koja joj je (baš kao i mami) odavno postala dosadna, mučna obaveza i teška bukagija oko noge (na kojoj su se avaj, već pojavile proširene vene)
Problem nad problemima – kako zaštiti ovo čisto, novo biće od prljavog sveta?! Šta učiniti da čerkica ne upadne u iste zamke društva koje samo čeka da je uhvati u svoju mašinu?
Rešavanje ovog problema u očima roditelja ima par faza. Prva faza se zove „Pa, kako ceo svet, tako ćemo i mi..“ i uglavnom je karakteristična za neosvešćene, proste roditelje.
Druga je „Usadićemo joj u glavu program da se sama zaštiti“ (što je manje više ista faza kao i faza jedan) i forsiranju je manje više isti roditelji kao i iz faze jedan.I, u najvećem broju slučajeva tu se ta roditeljska briga završava a roditeljski problem rešava ali..ne i problem ćerkice.
Mnogo godina kasnije, kada im njihovo mezimče u naletu očaja (posle mnogobrojnih psiho-astro-vudu i „live your life“ - seansi, bensendina i tetrazepama ) saspe u lice čuvenu rečenicu „Za sve ste VI krivi !“ - ti isti roditelji će iz rukava da istresu čuvenog „Mi-smo-se-trudili-najbolje-što-smo-mogli..“ keca iz rukava.
Da li su? Oni će svakako misliti da jesu. Čak i kada bude jasno da im je njihovo mezimče već sredovečna žena, usamljena i nesrećna.
Čak i kada vide da im je njihovo mezimče postalo izobličeni alkos, narkos, predebela strvina ovisna o slatkišima i rijaliti emisijama, ili sasušena saraga sa ožiljcima na venama...ti isti roditelji će se držati te rečenice, tog keca iz rukava i verovaće u to, baš kao što fundamentalisti veruju da će otići u raj, pošto prethodno dignu u vazduh sebe i prepun autobus ljudi.
Ali šta je sa tim programom koji mamino i tatino mezimče štiti od ljudi? Kako se taj program programira?
„Jednom davno, u jednoj dalekoj zemlji, živela je princeza..“ Stop ! Zaustavićemo se upravo ovde, na početku bajke. Ili tačnije, na početku svih bajki sveta. i izjavićemo teatralno jednu istinu nad istinama (koju nam upravo bajke otkrivaju), a to je da da se ženi, kao naročitom obliku života, sistematski, vekovima, od najranijih dana, obavlja tiha, uporna i veoma delotvorna hipnoza.
Naša civilizacija je ustanovila nepisano pravilo da se ženi, pre nego i nauči da priča i hoda - razvije neizbrisiv osećaj kako je ona princeza i kako zaslužuje ništa manje od bajke. Dakle čim se rodi, prepoviju je babice, odvedu kući da je vidi familija, sa svih strana kreće Princezacija „To je moja princeza!.“ „To je naša princeza.“ „To je tatina princeza“, „Ti si mamina princeza“
Neko mudar bi zapitao „ Čekaj, ali i dečacima se čitaju bajke..?“ i zaslužio bi mudar odgovor „Tako je, ali se dečacima ne govori „ti si moja princeza“.
„Ti si moja princeza“ zvuči dražesno kada tata ili mama kažu ćeri, ali to u ćerinoj glavi odzvanja sasvim drugačije, nego kada dečaku kažu „Bravo kralju !“ jer, ne zaboravimo, u bajkama se kraljevi i prinčevi uglavnom dobro zezaju, dok princeze uglavnom nekako ili pate same u začaranoj kuli i pletu neki goblen, ili spavaju na zrnu graška, gledaju kroz prozor u nebo i uzdišu, obrni okreni..uvek se nekako zlopate i poprilično naiebu OSIM – ako se ne pojavi Pravi. Izbavljivač, spasilac, najčešće nekakav žaba/princ transformer (ako već nije vuk)
Obrni okreni, baš kao što su te naučili da govoriš i hodaš, pa to sada radiš automatski i bez svesti o tome, tako su te naučili i da si jedinstvena princeza koja dabome zaslužuje samo najbolje. ( Ako se najbolje ne pojavi, molim lepo – čekaćemo dok bajka (život) ne dođe do kraja (smrt) i potvrdi princezi da je zaista princeza )
Ti si dakle,njihovo nešto najvrednije i negde nije ni čudo što su pribegli lukavoj hipnozi, a to je, da kada već ne mogu da te sačuvaju od drugih ljudi, a ono makar da ti usade u glavu ideju da se sama pobrineš za to da ostaneš sama i „sačuvana“ od dripaca. A ako već mora, onda nek bude samo i jedino princ ( šta god su mama / tata / abogami i drugarice, komšiluk i pašaluk smatrali pod tim pojmom )
Ako i budeš našla nekoga, pa ako čak sa njim i započneš vezu ili brak, rodiš i ti neku decu, pa posle opet ostaneš sama ( jer se princ u međuvremenu pretvorio ponovo u žabu ( šta god su mama / tata / abogami i drugarice, komšiluk i pašaluk smatrali pod pojmom žaba ) tvoj će mozak ponovo da napravi istu grešku – uhvatiće se za bajku, jer ne zaboravi, bajka nije bila tek tamo neka pričica koju si čula jednom ili dva puta.
Ne draga, bajka je dominantni deo tvog mozga. Ona je sistematski ponavljana i ponavljana, pred spavanje, uz ručak ili večeru, kada god se stiglo, kada god se moglo, uz toplo uz sigurno uz buji paji, uz „nema bajke ako ne pojedeš sve..“, uz „nema bajke ako ne prestaneš da plačeš..“, kao pedantni ritual koji ne sme da se preskoči. Zato tvoj mozak ne zna za drugo. ( Ili, ako baš hoćeš – zna za drugo, ali mu je nekako ipak draže da ne zna.) To je veoma značajan program u operativnom sistemu tvog kompjutera.
On zna samo da si ti posebna, bajkovita, unikatna, prelepa, svoja i čak ako nekada svesno i posle čaše vinca i par selfija i posumnjaš u sve to, tu je čitav sistem tržišta koji zarađuje na održavanju tvoje hipnoze i trudi se da te opseti, pa makar u pitanju bila najobičnija četkica sa malo farbe za šminku „jer..ti to zaslužuješ !“
Tvoj mozak dakle zna da veze nisu bajka, ali ne prestaje da veruje, u bajku, raj..fundamentalistički tojest skroz. Tvoj mozak je ispran. Ako se detetu čitaju bajke u periodu od recimo pet godina, računaj da ti je mozak ispran u 1825 voda. Tvoj mozak zna da žena u vezi (kao i muškarci) mora da čini nebrojen niz kompromisa, gutanja i prećutkivnaja, belih laži, crnih laži, uzimanja davanja, „doprinosa“ i merenja i svekolikog drugog srranija koje čovek zaista ne mora da radi kada je sam sa sobom.
Posle par meseci (ili godina) veza nudi ugođaj (koji je opet jedna druga vrsta hipnoze): tišinu popodnevnog demeža,dosadnu sigurnost dok on gleda utakmicu a ti presađuješ cveće, ravnomrenu i pravednu raspodelu cegera i torbi dok se vraćate iz kupovine, veliko toplo telo u krevetu pored tebe, biranja hotela za letovanje i razne druge dogodovštine koje idu uz taj paket zvani Veza.
Tako da obrni okreni, u tvojoj glavi se odigravaju dve bajke. Jedna zapoveda da budeš sama (zatočena u kuli) druga da budeš sa Žabom ( pošto svi jel’te znamo da prinčeva uglavnom nema, ili da, ako se i pojave, imaju kratak rok trajanja )
Po tvom trenutnom stanju vidi se i koja je bajka jača, tj kojom si bajkom bila jače hipnotisana od strane mame, tate, komšiluka, one tetke usedelice što je uvek super izgledala, mlađeg brata koji se prvi oženio izrodio decu i pobrao poštovanje od familije..od strane tvojih drugarica-sestara po pasijansu, gledanju u šolju, horoskopskih veštica i ostalih navijačica za onu istu vrstu bajke koja i tebe trenutno vozi.
Mora da se opredeliš: tvoj pravi mozak, ili tvoj hipnotisani mozak. Bajka namb’r 1 ili bajka namb’r 2.
Veza znači da si se svesno vezala, e da ne bi bila sama. I to je sve.
Nekima nema ništa (podvlačim: ništa) gore od samoće i radije biraju vezu.
Nekima nema ništa gore od veze, i radije biraju da skaču iz veze u vezu, nadajuči se da je će svaka sledeća uspeti (a kada se konačno umore, ili izgube veru, onda sa olakšanjem prihvataju samoću)
S treće strane, biti sama nije ništa loše znaš. Ti nisi kriva što si sama. Tako si učena i naučena bez da te je iko pitao da li to želiš ili ne. Neko (a najverovatnije mame i tate s početka teksta) su samo želeli da te zaštite od dripaca, ili od lošeg života. To je njihov kec iz rukava i za drugi ne znaju. Da su znali, ne bi ti hipnotisali mozak idiotskim bajkama na prvom mestu već bi ti možda radije puštali muziku ili makar basne.
Kad shvatiš da nisi kriva što si (živa) sama. Kad shvatiš da u „biti sam“ ne mora da bude ništa loše.Kada shvatiš da veza ne mora da znači ništa dobro, te da u samoći možeš da budeš srećna, a u vezi usamljena i..naravno, kada povrh svega shvatiš da nisi ni princeza, ni naročito posebna i neponovljiva, možda sve bude lakše, lepše, bolje.
Jer, ti to zaslužuješ..
I tako jednog dana..dok čas malo gleda u svoju bebicu u kolevci kako mrda ručicama i guguče, dok čas malo razmišlja o kreditima, ratama i kamatama i svojoj novoj bori na čelu, mladog tatu direkt u glavu strefi grom spoznaje kao munja iz vedra neba : Za nekih 15-16 (možda i manje?) godina, njegovo mezimče će neki bilmez prljavih noktiju i šapa, da vata za sise, za dupe, da joj gura svoj žvalavi jezik a bogami i kerec u usta, vaginu i anus, da njenu guzu šamara svojim prljavim šapama i noktima i da joj govori „sviđa ti se ovo kučko?“. Da će da je ucenjuje da mu guta spermu ili da eventualno snima telefonom kako joj se ista cedi iz anusa (ako želi da on poveruje da ga ona iskreno voli dabome..), te da će njegovo mezimče čak da pati ako je isti taj dripac ostavi..?!
Tu se mladi tata strese od jeze i loših misli, pa prizva sliku svoje majke, za koju zna kako je izgledala kao beba samo na osnovu jedne fotografije..Pa mu kroz glavu prođe nekoliko slika svoje žene, sa kojom je nekada, u naletu strasti.
Oh..Ah..Teško je biti roditelj. A i vremena su opasna, čini se nikad opasnija..
I tako, dok razmišlja o kreditima, ratama i sličnim stvarima kao i mladi tata..i mladu mamu će isti grom da strefi u glavu: Za nekih 20-30 (možda i više?) godina, njena prelepa ćerkica koja sada gleda u roze ćebence i brižno poređane igračkice od pliša, bezvoljno će spremati skromnu večeru mužu koji je negde napolju, koji je više ne gleda kao nekad, koji je ljubi samo za rođendan i praznike, koji opsesivno gleda sport i čačka nos, igra igrce na telefonu, koji hrče dok spava i koji se svađa za svaku sitnicu koja mu nije po volji (ako se već ne svađa sa televizorom). Radiće njena bebica u nekoj firmi za neku bednu platicu, ustajaće ranim i kišnim jutrima tek toliko da i ona „doprinese“ porodoci koja joj je (baš kao i mami) odavno postala dosadna, mučna obaveza i teška bukagija oko noge (na kojoj su se avaj, već pojavile proširene vene)
Problem nad problemima – kako zaštiti ovo čisto, novo biće od prljavog sveta?! Šta učiniti da čerkica ne upadne u iste zamke društva koje samo čeka da je uhvati u svoju mašinu?
Rešavanje ovog problema u očima roditelja ima par faza. Prva faza se zove „Pa, kako ceo svet, tako ćemo i mi..“ i uglavnom je karakteristična za neosvešćene, proste roditelje.
Druga je „Usadićemo joj u glavu program da se sama zaštiti“ (što je manje više ista faza kao i faza jedan) i forsiranju je manje više isti roditelji kao i iz faze jedan.I, u najvećem broju slučajeva tu se ta roditeljska briga završava a roditeljski problem rešava ali..ne i problem ćerkice.
Mnogo godina kasnije, kada im njihovo mezimče u naletu očaja (posle mnogobrojnih psiho-astro-vudu i „live your life“ - seansi, bensendina i tetrazepama ) saspe u lice čuvenu rečenicu „Za sve ste VI krivi !“ - ti isti roditelji će iz rukava da istresu čuvenog „Mi-smo-se-trudili-najbolje-što-smo-mogli..“ keca iz rukava.
Da li su? Oni će svakako misliti da jesu. Čak i kada bude jasno da im je njihovo mezimče već sredovečna žena, usamljena i nesrećna.
Čak i kada vide da im je njihovo mezimče postalo izobličeni alkos, narkos, predebela strvina ovisna o slatkišima i rijaliti emisijama, ili sasušena saraga sa ožiljcima na venama...ti isti roditelji će se držati te rečenice, tog keca iz rukava i verovaće u to, baš kao što fundamentalisti veruju da će otići u raj, pošto prethodno dignu u vazduh sebe i prepun autobus ljudi.
Ali šta je sa tim programom koji mamino i tatino mezimče štiti od ljudi? Kako se taj program programira?
„Jednom davno, u jednoj dalekoj zemlji, živela je princeza..“ Stop ! Zaustavićemo se upravo ovde, na početku bajke. Ili tačnije, na početku svih bajki sveta. i izjavićemo teatralno jednu istinu nad istinama (koju nam upravo bajke otkrivaju), a to je da da se ženi, kao naročitom obliku života, sistematski, vekovima, od najranijih dana, obavlja tiha, uporna i veoma delotvorna hipnoza.
Naša civilizacija je ustanovila nepisano pravilo da se ženi, pre nego i nauči da priča i hoda - razvije neizbrisiv osećaj kako je ona princeza i kako zaslužuje ništa manje od bajke. Dakle čim se rodi, prepoviju je babice, odvedu kući da je vidi familija, sa svih strana kreće Princezacija „To je moja princeza!.“ „To je naša princeza.“ „To je tatina princeza“, „Ti si mamina princeza“
Neko mudar bi zapitao „ Čekaj, ali i dečacima se čitaju bajke..?“ i zaslužio bi mudar odgovor „Tako je, ali se dečacima ne govori „ti si moja princeza“.
„Ti si moja princeza“ zvuči dražesno kada tata ili mama kažu ćeri, ali to u ćerinoj glavi odzvanja sasvim drugačije, nego kada dečaku kažu „Bravo kralju !“ jer, ne zaboravimo, u bajkama se kraljevi i prinčevi uglavnom dobro zezaju, dok princeze uglavnom nekako ili pate same u začaranoj kuli i pletu neki goblen, ili spavaju na zrnu graška, gledaju kroz prozor u nebo i uzdišu, obrni okreni..uvek se nekako zlopate i poprilično naiebu OSIM – ako se ne pojavi Pravi. Izbavljivač, spasilac, najčešće nekakav žaba/princ transformer (ako već nije vuk)
Obrni okreni, baš kao što su te naučili da govoriš i hodaš, pa to sada radiš automatski i bez svesti o tome, tako su te naučili i da si jedinstvena princeza koja dabome zaslužuje samo najbolje. ( Ako se najbolje ne pojavi, molim lepo – čekaćemo dok bajka (život) ne dođe do kraja (smrt) i potvrdi princezi da je zaista princeza )
Ti si dakle,njihovo nešto najvrednije i negde nije ni čudo što su pribegli lukavoj hipnozi, a to je, da kada već ne mogu da te sačuvaju od drugih ljudi, a ono makar da ti usade u glavu ideju da se sama pobrineš za to da ostaneš sama i „sačuvana“ od dripaca. A ako već mora, onda nek bude samo i jedino princ ( šta god su mama / tata / abogami i drugarice, komšiluk i pašaluk smatrali pod tim pojmom )
Ako i budeš našla nekoga, pa ako čak sa njim i započneš vezu ili brak, rodiš i ti neku decu, pa posle opet ostaneš sama ( jer se princ u međuvremenu pretvorio ponovo u žabu ( šta god su mama / tata / abogami i drugarice, komšiluk i pašaluk smatrali pod pojmom žaba ) tvoj će mozak ponovo da napravi istu grešku – uhvatiće se za bajku, jer ne zaboravi, bajka nije bila tek tamo neka pričica koju si čula jednom ili dva puta.
Ne draga, bajka je dominantni deo tvog mozga. Ona je sistematski ponavljana i ponavljana, pred spavanje, uz ručak ili večeru, kada god se stiglo, kada god se moglo, uz toplo uz sigurno uz buji paji, uz „nema bajke ako ne pojedeš sve..“, uz „nema bajke ako ne prestaneš da plačeš..“, kao pedantni ritual koji ne sme da se preskoči. Zato tvoj mozak ne zna za drugo. ( Ili, ako baš hoćeš – zna za drugo, ali mu je nekako ipak draže da ne zna.) To je veoma značajan program u operativnom sistemu tvog kompjutera.
On zna samo da si ti posebna, bajkovita, unikatna, prelepa, svoja i čak ako nekada svesno i posle čaše vinca i par selfija i posumnjaš u sve to, tu je čitav sistem tržišta koji zarađuje na održavanju tvoje hipnoze i trudi se da te opseti, pa makar u pitanju bila najobičnija četkica sa malo farbe za šminku „jer..ti to zaslužuješ !“
Tvoj mozak dakle zna da veze nisu bajka, ali ne prestaje da veruje, u bajku, raj..fundamentalistički tojest skroz. Tvoj mozak je ispran. Ako se detetu čitaju bajke u periodu od recimo pet godina, računaj da ti je mozak ispran u 1825 voda. Tvoj mozak zna da žena u vezi (kao i muškarci) mora da čini nebrojen niz kompromisa, gutanja i prećutkivnaja, belih laži, crnih laži, uzimanja davanja, „doprinosa“ i merenja i svekolikog drugog srranija koje čovek zaista ne mora da radi kada je sam sa sobom.
Posle par meseci (ili godina) veza nudi ugođaj (koji je opet jedna druga vrsta hipnoze): tišinu popodnevnog demeža,dosadnu sigurnost dok on gleda utakmicu a ti presađuješ cveće, ravnomrenu i pravednu raspodelu cegera i torbi dok se vraćate iz kupovine, veliko toplo telo u krevetu pored tebe, biranja hotela za letovanje i razne druge dogodovštine koje idu uz taj paket zvani Veza.
Tako da obrni okreni, u tvojoj glavi se odigravaju dve bajke. Jedna zapoveda da budeš sama (zatočena u kuli) druga da budeš sa Žabom ( pošto svi jel’te znamo da prinčeva uglavnom nema, ili da, ako se i pojave, imaju kratak rok trajanja )
Po tvom trenutnom stanju vidi se i koja je bajka jača, tj kojom si bajkom bila jače hipnotisana od strane mame, tate, komšiluka, one tetke usedelice što je uvek super izgledala, mlađeg brata koji se prvi oženio izrodio decu i pobrao poštovanje od familije..od strane tvojih drugarica-sestara po pasijansu, gledanju u šolju, horoskopskih veštica i ostalih navijačica za onu istu vrstu bajke koja i tebe trenutno vozi.
Mora da se opredeliš: tvoj pravi mozak, ili tvoj hipnotisani mozak. Bajka namb’r 1 ili bajka namb’r 2.
Veza znači da si se svesno vezala, e da ne bi bila sama. I to je sve.
Nekima nema ništa (podvlačim: ništa) gore od samoće i radije biraju vezu.
Nekima nema ništa gore od veze, i radije biraju da skaču iz veze u vezu, nadajuči se da je će svaka sledeća uspeti (a kada se konačno umore, ili izgube veru, onda sa olakšanjem prihvataju samoću)
S treće strane, biti sama nije ništa loše znaš. Ti nisi kriva što si sama. Tako si učena i naučena bez da te je iko pitao da li to želiš ili ne. Neko (a najverovatnije mame i tate s početka teksta) su samo želeli da te zaštite od dripaca, ili od lošeg života. To je njihov kec iz rukava i za drugi ne znaju. Da su znali, ne bi ti hipnotisali mozak idiotskim bajkama na prvom mestu već bi ti možda radije puštali muziku ili makar basne.
Kad shvatiš da nisi kriva što si (živa) sama. Kad shvatiš da u „biti sam“ ne mora da bude ništa loše.Kada shvatiš da veza ne mora da znači ništa dobro, te da u samoći možeš da budeš srećna, a u vezi usamljena i..naravno, kada povrh svega shvatiš da nisi ni princeza, ni naročito posebna i neponovljiva, možda sve bude lakše, lepše, bolje.
Jer, ti to zaslužuješ..