...Ti si prvi,- birao...

......bijel
kao sijev bola
smiraj molitveni
kad se grudi cijepaju
za koracima odlazecim
bijel
kao munja
sto strefi prolaznika
bliskim susretom
ovozemaljske ljepote
nesmije i nemoze zid da omete
ja moram preskociti
uci
pa onda uci
i makar ne izasao
ostao
...ako si svjedok traga svoga
tada budi siguran
naucio si putovati
nijesi lovac
nijesi lovina
zavolis
vec voljeno
...i opet
opet
tjeraju te misli i navike
znas da su bajate i zatvorene
ali nema spavanja
nema slobodne medjumisli
to je zivot u procijepu zmijskom
ona se bar izbori
nestajuci
a ti nemas drugo
osim nevolju
koja je voljno otisla
muke se oslobodila
postuj to...
Ti si prvi birao...
 
U ritmu Faraonnovog pulsa raste zid koji on mora preskočiti, zid sačinjen od najlepših reči koje je odćutao...
Svetlucavi zid iskričavog sjaja rasutih zvezda u vodi... Zid koji vide samo oni koji prvi - biraju...

"...ja moram preskočiti
pa onda ući
i makar ne izašao
ostao..."

Noseći u grudima pepeo vatre koja se u drugima tek rasplamsava, putnik naučen večitom putovanju, svestan
traga svoga...

"...zavoli
već voljeno
...opet..."

Neizgovorene reči ostaju da trepere za Faraonnom kao laki, mirisni polen jorgovana na krilima belog leptira.

Zaljubiću se....zima je....malo sam prestar da bih čekao proleće...
Jer - "to je život u procijepu zmijskom..."

I mnogo godina kasnije, s' one strane zida, osluškivao je u odjecima svojih tišina lepet belih krila. Znao je da je naučio kako najbolje da voli... jedinu pravu ... kada je konačno sretne...

"poštuj to...
Ti si prvi birao..."

Sanjaj, Faraonne, da si perce na krilu skitnice kondora, koga sjaj sunca zatiče na toplim vetrovima Anda. I, ma šta da se desi, u tebi će zauvek ostati neizgovorene reči vetrova nebeskih visina.

Faraonn - "negde ovde daleko,
negde tamo blizu" ... me očarava svojim letom, svojim stihovima, nadahnjuje, hrani i osvetljava iznutra izgovorenim i prećutanim rečima na njihovom putu prečicom do najbližih zvezda.

 
Poslednja izmena:
...kud god da krene pjesnik ili pisac
umjetnik
Soradze ima iskustvo pratnje bez promasaja
kao da posjeduje tajnu Arijadne
ne moze joj se sakriti ni rijec
ni pokret kicicice
kles,-Kipara...
Ne ljuti se ni Pjesnik ni Pisac ni Umjetnik
nego se samo osmjehnu
na Oko_Svevidece
na nerv Eliota...R. Ranickog ili naseg N. Milosevica...P.Dzadzica...
...ma koliko ovo izgledalo glorifikujuce,
tako je...
Svakoj licnoj opservaciji daje argument
a osmjehu dodaje i argument,-razlog...
Niko kao,- Soradze od Krstarice...:hvala:
 
...jedan od onih kojima se mora vjerovati
a vjerovao je u neprogres
Dostojevski Fjodor je,
boljela ga je patnja i smrtnost ljudska
nije imao osjecaj za licno
njega je boljela civilizacija...
...da li su Rabini
cutolozi
u pravu
ili je pred sjutrasnjicom
Rijec,
sebe obezglavila...
...da li ima revolucije koja je izdrzala
ili,
koja je vrijedjela za drugu sredinu
da li to Covjek na covjeka
ne lici...
 
faraonn;bt306933:
...jedan od onih kojima se mora vjerovati
a vjerovao je u neprogres
Dostojevski Fjodor je,
boljela ga je patnja i smrtnost ljudska
nije imao osjecaj za licno
njega je boljela civilizacija...
...da li su Rabini
cutolozi
u pravu
ili je pred sjutrasnjicom
Rijec,
sebe obezglavila...
...da li ima revolucije koja je izdrzala
ili,
koja je vrijedjela za drugu sredinu
da li to Covjek na covjeka
ne lici...
"Njega je boljela civilizacija"...
Moj Pesnik, Faraonn, čuvar Temenosa, nosi u sebi sve boli sveta i pita se "da li je pred sutrašnjicom Riječ sebe obezglavila"...
Faraonn zna da Čuvar Temenosa m o r a Reč da sačuva, da je uzdigne, ovekoveči i ojača, kao što m o r a i lik Čovekov da uzdigne u njegovoj lepoti i snazi, do poštovanog ideala na koji će ostali poželeti da liče...
Faraonn, "svestan traga svoga, siguran da je naučio putovati", čuva svaku Reč i lik Čoveka kao dostojnu pratnju svoje Poezije i tom merom lepote i bola vaga sveukupnost svog postojanja...
:cmok2:
 
"Одлазећи, понесох крст свој
сву кривњу и сав бол,
одлзећи стадох пред суд
не бранећи се обгрлих студ...
...
Кораке ми избрисаше вјетри
чувајући тако тајну
да оста и душа и срце
у одлазећем јеном дану...
...
...и нису то на лицу биле сузе
само је киша непрестано падала..."........:heart:
 
*pustinjakinja;bt306964:
"Одлазећи, понесох крст свој
сву кривњу и сав бол,
одлзећи стадох пред суд
не бранећи се обгрлих студ...
...
Кораке ми избрисаше вјетри
чувајући тако тајну
да оста и душа и срце
у одлазећем јеном дану...
...
...и нису то на лицу биле сузе
само је киша непрестано падала..."........:heart:

Božanska lepota stihova... koji se čitaju dušom...
Svako poštovanje!
:cvet::kpozdrav:
 

Back
Top