...molitva nemijesanja...

...ukrsteni macevi
u grudima rodjenog
Ratnika
pleseci zvuk se savija
oko modrih plamenova
a oci
samo podju nebu
s jednom molitvom
molitvom nemijesanja
neka to urade sami
medjusobni svjetovi
neka se jedan dan odmore grudi
od kolutova anakonde
one Anakonde
koju ne smiruje niti uznemiruje nista
i nista se o njoj ne zna
kad zveka prestane
izadje preko slepoocnica
i samo se moze pomoliti amigdala
da je iole
ostala...
 
...
daniel-joustra-port-ronin4-3.jpg
 
Poslednja izmena:
Paun pleše i svojim nožicama ispisuje hebrejska slova na pesku. Nagoveštava kišu, besmrtnost, dugovečnost, ljubav, promenu...
"Svemu treba vremena"... ispisuje nožicama.

Vitez jaše u zelenom oklopu na belom konju. Prozračna plavičasta krila, koja mu daju vetar u leđa, kriju u sebi duhovnost,uzvišenost, romantičnost, prijateljstvo, dobronamernost, ali i um britak kao sablja. Konj je ukrašen školjkama, na čijim se prevojima oslikava mesec.

U rukama drži bodež i magijski mač. Oštricu zariva u zvezdano nebo, osvetljavajući 22 smaragdne staze Drveta života. Svoje rane utiskuje u strukturu svakog smaragda dajući im neopisivi sjaj. I dok razmišlja kojom stazom valja poći sa tog raskršća, Faraonn, miljenik bogova, moli nebo da se ne meša u rat svetova u njegovim grudima..

Kada Faraonn, slavni ratnik, čiji uticaj karaktera dopire daleko, bije svetu bitku stvaranja novog u sebi, tada se sve stvari postepeno menjaju dok ne postanu potpuno preobražene u svojim pojavama i svaka dobije podesnu prirodu. Tako sveti ratnik određuje sudbinu novog u sebi, ali i onih oko sebe.

Paun pleše i ispisuje slova na pesku: "svemu treba vremena"...

"...molitva nemiješanja..." je trijumfalna Faraonnova pesma u kojoj Faraonn misli svet i gori u harmoniji sa njim, ali tako kako mislio pre nije. Logos mu je monstruozna misao sa puno tananosti, suptilnosti...gigantska... koja kao Kiklopska veličina, premašuje svako mišljenje i osećaj čitaoca. To je svitak za pamćenje. Stihovi podareni posvećenicima i poštovaocima. Ko u prvom čitanju prepozna tačnost, dosegnuto saznanje, snagu duha i stiha, treba da ostane u Faraonnovoj kući stihova, koja miriše na staru hartiju i brižno čuvane tabake mudrih zapisa i prelepih stihova.

Zadivljena, zanesena, ostajem sa razlogom obožavalac Faraonnovog pesništva.
 
Poslednja izmena:
...ovdje zaista Faraonn
pod teretom 'ostavljenosti samurajske'
tj. kao Ronin
trazi u sebi sve sto je oko njega
a,
tacno kako i izrece Soradze
Faraonn moli ,- N e m i j e s a nj e ...
zna Faraonn sta donese mijesanje bogova
kako je prosao Hektor, Paris...Troja
a bili su u milosti bogova
Nesto je za vjecnost
a nesto za ...ad hoc...
Tetida moljase Ahileja,- smrtni mi sine...
i domoli Slavu
ali mu ne sacuva
Glavu...
Soradze sa brusenim oruzjem za Poeziju
neda da prodje nijedan Fals
zato ponekad i prekrijem pjesmu velom tamnim
ali zasto kad joj prolaznicu
ovako iskiti Soradze...
Pisanje u Napisanom je okrenuto zveckanjem unutra
gdje stalno prizivam J. Misimu
i njegovu erotiku druzenja
sa modrinom ostrine
Katane...
...kad krv silazi tankim mlazem
najkracim putem
kudije i treba...

...hvala,-Prijateljice...:hvala:
 
Jaki stihovi, dragi Prijatelju....jaki poput te Anakonde u grudima koja svojim trzajima i udarima stvara nemire, ali i budi Ratnika...svaki trzaj njenog jakog tijela otvara jednu odaju duše, odaju sjećanja...i izlaze sve boli i svi osmjesi, tminu potisnutih odaja zamjenjuju svjetlošću Spoznaje...a Ratnik, probuđen i ponovno uzdignute glave, otvara neka nova vrata...
:hvala: :)
 

Back
Top