Osvrnite se ponekad

Setite se kakvi smo bili , a godinama pretvarani u senke
od ljudi , senke koje niti smeju niti imaju kome šta da kažu .
Setite se osmeha ili poneke nade , možda i poštenja
čak nekog uvažavanja ili bilo čega dostojanstvenog .
Postoje razne senke ,koje prave od nas :
Nekog odmalena tako tretiraju u školi kao male neprimetne duše.
A opet mnoge pretvaraju da postajemo senke na poslu ,bez
glasa i volje da moze naprednije ili poštenije.
Možda je i ponajteže kad žena postane senka mužu ili
muž ženi , da se neprimećuju. Ali ipak najteže je onim malima,
da vidimo i primećujemo decu , šta nam ona uporno govore.
Setimo se i roditelja da nam ne postanu senke , da smo za
njih neko u koga se mogu pouzdati . Setimo se sestre i brata
i dali mi njih ne tretiramo kao senke .
Kako smo do ovoga došli , neka nam neko kaže , kako je
društvo postalo senka onoga što je nekad bilo.
Ali koliko god sad da poželimo da budemo bolji ili vidljiviji
osvrnite se ponekad , primetićete da pod svetlostima lampiona
u mraku ili pod sjajem mesečine , postoji nešto još teže ,
da neko iza vas nečujno i podrugljivo hoda i skakuće po vašim
senkama , da zgazi i to malo što je ostalo iza nas , da
ni odraza po našim stazama nema .
 

Back
Top