Zagrli me

Kao da te gledam u tom bircusu na nekom čuburskom ćoškiću,
dok sediš sam među noćobdijama... i raspredaš, sam sa sobom.
Uz bluz, posle treće ture uvek si najbolji. :)
Skakućem po kaskadama tvojih nacvrcanih misli i sakupljam,
sve biser do bisera, taman dovoljno za ogrlicu do kolena.
Buntovnik i sanjar, Don Kihot -
umesto kopljem pisaljkom po krilima vetrenjača.

Da.
" Verujem u tebe. Hodaj."
Uz zagrljaj. :)
 
Granična područja su ono što nam daje svest o životu, i lepoti koju život nudi.
Radio je najosetljiviji i najselektivniji na tankoj granici, tik pred oscilovanje. Pre granice je gluv, a kada proosciluje neupotrebljiv.
Misli su najdublje u onom kratkom ali nikada zaboravljenom trenutku dok tonemo u san, kada nismo skroz budni i kada još ne spavamo.
I na teško zaustavljivoj granici između trećeg i četvrtog pića. Pre toga je praznina, posle toga prepunjenost.
I sijalica najjače svetli pre crkavanja, nalik trenutku ulaska u meditaciju.
Na tim granicama, kada tiho zaspi ego, ostaje samo čovek. Dete u njemu. Samo tada možemo dodirnuti granice koje su nekada bile naše.
Ti trenuci bistrih misli, bistrih izvora, naizgled kratko traju, ali vreme je iluzija. Sećanje briše iluziju. Treba zapamtiti taj osećaj i živeti po njemu.
 
hakim bej;bt305444:
Granična područja su ono što nam daje svest o životu, i lepoti koju život nudi.
Radio je najosetljiviji i najselektivniji na tankoj granici, tik pred oscilovanje. Pre granice je gluv, a kada proosciluje neupotrebljiv.
Misli su najdublje u onom kratkom ali nikada zaboravljenom trenutku dok tonemo u san, kada nismo skroz budni i kada još ne spavamo.
I na teško zaustavljivoj granici između trećeg i četvrtog pića. Pre toga je praznina, posle toga prepunjenost.
I sijalica najjače svetli pre crkavanja, nalik trenutku ulaska u meditaciju.
Na tim granicama, kada tiho zaspi ego, ostaje samo čovek. Dete u njemu. Samo tada možemo dodirnuti granice koje su nekada bile naše.
Ti trenuci bistrih misli, bistrih izvora, naizgled kratko traju, ali vreme je iluzija. Sećanje briše iluziju. Treba zapamtiti taj osećaj i živeti po njemu.
Ne znam šta je lepše, Hakime, Vaš tekst, ili komentar...podseća na pijanistu koji prebira prstima po dirkama onako "za svoju dušu"...tako liči Vaše prebiranje po mislima, mudrostima Vašeg Bića...sadržaj za sladokusce....
Hvala na uživanju
 
Da li je vreme iluzija?

Zar Vreme ne štriklira i baca u koš dan po dan i
menja lik u ogledalu do neprepoznatljivosti, sve dok ga ne izbriše?
Tek kada se nađe na granici između života i smrti, zakačen noktima za ivicu,
svako shvati da je vreme jedini gospodar života i da ga svaki čovek svojim životom
meri.
I tek kad "sijalica najače zasvetli pre crkavanja",
možeš sagledati jasno sve svoje iluzije i poželi novu priliku.
Ali...:)
 
Kada se formira stojeci talas, prenos se ne desava brzinom svetlosti (kao kod progresivnog talasa) nego trenutno. Stojeci talas nam govori da vreme ne postoji. Kvantna nelokalnost samo potvrdjuje. Sve je ovde i sada, i sve mogucnosti i zelje postoje. :heart:
 
hakim bej;bt305600:
Kada se formira stojeci talas, prenos se ne desava brzinom svetlosti (kao kod progresivnog talasa) nego trenutno. Stojeci talas nam govori da vreme ne postoji. Kvantna nelokalnost samo potvrdjuje. Sve je ovde i sada, i sve mogucnosti i zelje postoje. :heart:

Da, postoje.
Ali, da želje i mogućnosti nisu tako često u sukobu,
ne bi bilo toliko duševnih lomova i propalih snova.
I toliko nepotrebnih i izgubljenih ratova.
Kao i kada bi "ovde" i "sada" bili uvek ovde i sada, a ne na nekom drugom mestu
i u drugom vremenu.
Tada bi i nečiji život, kao i istorija nekog naroda, bili neka druga priča.

Ipak,
svu tu zbrku i lom želja nekako preživi.
Preseli se u pesmu, u san... i ide u novi krug
U večnost? :)
 
Neko je radio anketu na velikom broju ljudi različite starosti i socijalnog statusa sa pitanjem:
- kada biste dobili novi život, da li biste živeli isto onako kako sada živite, ili nekako drugačije?
Skoro sto posto ispitanika je odgovorilo da bi živeli sasvim drugačije, ni nalik ovom životu.
Sledeće pitanje je bilo: - pa zašto sada ne počnete da živite drugačije?
Odgovor je u blizu sto posto ispitanika izostao.
 
A meni izgleda da je većina izvan sebe i da ih nije briga.
I meni prija da se izvučem iz tesne kože, kada me niko ne gleda.

Više od svega prija mi zagrljaj.:)
 
Poslednja izmena:
...upravo tako Hakime,
Ratnik poslije bitke
ili,
kad nije potreban
postaje,- Ronin...
za sve osim za sebe
jer na svom Putu
on je to sto jest...
P.S.
...lijep Ogled o,-Covjeku i covjecje Ljubavi...
a sve to ,- lakedemonski...:hvala:
 
Snovi su krilati, kao albatrosi jedre i uvek mogu malo da dremnu,
tamo visoko, iznad oblaka.

Odrasli imaju svoje igre, deca im na njima zavide i jedva čekaju da odrastu.
Zar se ne sećaš, Miko? :)
 

Back
Top