Dostici daljine koje su vece od osude, izdaleka spoznati, povrsno i sa osmehom tumacenje cilja daje zavrsenom danu oblik nalik smislu. Snazna poenta izostaje, kao sto sve snazno ne silazi do coveka. Pun mesec je svedok i saucesnik. Kuca krv mesajuci steroide i rakiju. Tesko je videti ono sto nas nadrasta. I novembar, dozivotni novembar, menja mi san. Ravnodusnost heroja koji moze da nikada ne zavoli zimu polako se rastvara u alkoholu. Iz zvucnika 'pobeci negde', a to negde je odavno pobeglo. Put je utaban, detinjstvo, ljubavi, odrastanje, rad, obaveze bolest i smrt; ispao iz tog koloseka lutam okolnim stazama, tamo gde je divljina usev, padam iako nedodirnut na negazenu travu i nalazim da sam joj slican. Svet ne pripada nama, mi pripadamo svetu i pitamo se sta je iza, iako je jasno da tu padaju nase senke cekajuci neku novu dusu. I opet ce zavist napadati slobodu, zaborav prevaru, a cast zivot. Pravdu niko nije zvao, a ljubav je sve vreme tu, kod mene, uci me kako da je uposlim.