spiritualna egomania (some man in c)

vežbač nedelovanja, silentio,
je izašao iz nebesedilišta - ćutališta bezosećajnih emotivaca.
na putu od glasa ka tišini,
postade besposlen i bezazlen.
izdržao je bez životinjskih vlakana i mlečnih masti.
pobedio je „niže on“.
međutim, u povratku u svet, svet „običnih ljudi“, olinjao se i pao.
život, život „običnih ljudi“, ga je sačekao i nebesmisleno omlatio.
a nosio se mišlju da je možda postao snažan kao zemlja, lep,
možda drevan i nezainteresovan?
nije važno silentio, ne očajavaj, nego ojačavaj.
nomen est omen,
bat nomen iz en ajland.
 
ok, ti imaš pesničku slobodu da to percipiraš kao egomaniju.
Svakako će biti lakše junaku ako shvati da je problem koji ima problem s egom.
(težnja za oslobađanjem od ega takođe proističe iz ega ;) )


(čini mi se da ne razlikuješ fine nijanse problema s egom - nije svaki problem prouzrokovan ego posledica egomanije.
Imaš i seksualne manijake - pa opet, nije svako kome je do seksa manijak :) )
 
i dalje imaš problem s nijansiranjem.

zamisli čoveka koji apstinira decenijama.
Naiđe na pedesetogodišnjaka koji je prvi put u životu bio sa ženom, i poverio mu se.

- Koji si ti seksualni manijak! - kaže apstinent.

Koliko je opravdano to prozivanje za manijakalnost? :)
 

Back
Top