...tek,- onako...

...napisi poneki fragment
i ostavi pupoljak
za poslije
ono poslije okiti svako predbivanje
tih ulazak i neometnja
govore sve o necujnom
udar sjekire u gluvim sumama
priziva duha koji neda vise izlazak
onome koji udje
smeta mi i danas iz nehata ulazak
a onda budjenje vulkana
kao cijena nehata
sve iz nehata necu
hocu upravo ono sto osvajam
jer cu mu se uvijek vracati
da li je noc i nesanica
uvijek grotlo unutrasnjih magmi
koje se i pamte i uklesane su
za vjecne prozivke
kad zataje unutrasnje dozivke
a ljeti kad dosadne muve zuje i opominju
na vreline
i nove i nove vreline
ne prestaju
tek,
onako iz dosade i zeljenog zavrsetka...
 
Kliknite za proširenje...
...hvala dragi Prijatelju...uzvraćam istim željama i molbom da vikend donese još poneki stih...
....deficit lijepe riječi zavladao je i ovim blogerom i ostavlja prazninu....Sin Sunca znat će kako je popuniti... :zag:
 
...hvala ti Eli na upornosti posjetnoj ...lijepo je imati prijatelje a rijeci i teme nadju svoje u svoja vremena...Faraonn nosi na svom ruhu patinu iz stoljeca i nosice i dalje...na njegovom putu koji najcesce vodi kroz pustinju su kaktusi i cegrtuse...rijetko oaze i dobronamjerni beduini...ovako kad mi neko naidje kao sto si mi ti dobijem vode a i uplasim se da nije fatamorgana...no neka...neka je i to...hvala ti Eli....:hvala:
 
"...napiši neki fragment
i ostavi pupoljak
za poslije"...

Ima pesnika koji ponekad omrazu žive i crpe iz nje svoje stihove. Faraon je pesnik koji svoje stihove boji strašću koja je uvek ljubav. Svi njegovi stihovi su fragmenti jedne neprestane ljubavi koju živi svojim usudom. Pesnici znaju da je dejstvo ostrašćenih stihova neodoljivo, jer su u stanju da staru omrazu, bol, ili ljubav učine neprolaznima.

Usudom, upregnut kao kamila u jaram , Faraonn se kreće u krug oko mlinskog točka, marljivo crpeći svoju ljubav, strast, raspirujući emociju svakim novim stihom, krugom. On zna da se emocije, koje bi inače iščilile, tako čine živim i neprolaznim. Poslušno, kao zaplašen bičem, ide tamo gde ga strast i stihovi vode, ništa ne pitajući.

Kada poželi da se oslobodi, on zastane i sve dovede u pitanje. Oslušne tišinu između reči, zvon strasti, ljubavi, bola, nađe prave reči, zaogrne stihove i pusti ih u svet.

Meni, zaljubljenoj u ljubav, Faraonnova strast je kresivo za večitu žeravicu ljubavi, koju on svojim stihovima poklanja svima, velikodušnošću i toplotom svoga bića. Usudom svojim on ostaje i uvek iznova postaje moj voljeni pesnik.
 
...Soradze je pjesnik koji pise kritiku do najopasnijeg dodira poezije
po engleskom receptu i ultimatumu gdje se velicina ovo dvoje smjenjivala
kad ponegdje rijec nemusto zacuti u stihu
tu je ljuti mac Soradze
i opet rijeka pocne lijepim meandrima da kosi ravnice i obavija se dugama
pokusam uviti stih u hrastov list opori
Soradze naruci jesen
list opane
a rijec zasija
poezija je kao umiljato lane
kad prepozna svoje rodjake
krene njima prema ruci
i vise ne postoje ni lisice
ni vuci...
:hvala:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top