Po sudbini, mesto koje pripada masi je dole, kao što je dole i mesto nesvesnog.
Ovo nije po sudbini, ovo je po kapitalizmu, ili robovlasništvu.
Robovlasnicima i kapitalistima je masa potrebna jer je jeftina ili besplatna radna snaga.
Kvaziduhovnjacima je potrebna jer su kvazi: oni mogu sebe da vide iznad, jedino ako je neko drugi ispod.
Masa postoji, dakle, samo tamo gde su i na vrhu oni loši.
U "primitivnim" društvima nema mase - primitivna društva su zajednice ljudi.
U takvim zajednicama, svaki je čovek čovečniji od nekog kvaziduhovnjaka sa nasleđenim kulturnim kapitalom koji svoju društvenu i kulturnu poziciju, za koju ima da zahvali isključivo okolnostima koje su ga posadile u strogo specifičan društveni kontekst, smatra za dostignuće za koje je, tobož, sam odgovoran, zahvaljujući svojoj što urođenoj što "zalaganjem" stečenoj superiornosti i veličanstvenosti.
No ta umišljena veličanstvenost je ništa drugo do napredni oblik narcizma.
Što je društvo pravednije, to je u njemu manje "mase".
Upravo zato jer tobožnji "nobles" postavlja, u svom egocentričnom vrednosnom sistemu, "masu" na dno.
U pravednim sistemima, u kojima ne postoje ni vrh ni dno - ne postoji ni masa.
Ali na putanji individuacije, postoji, zaista, dno.
To je ona tačka u ličnom razvoju, na kojoj još uvek nismo naučili da cenimo sebe nezavisno od poređenja s drugima.
Na kojoj nam je još uvek potrebno da neko bude lošiji od nas, da bismo mi mogli da budemo bolji.