Faraonnovo stvaralaštvo lirski je neuhvatljivo i za njegove najveće poznavaoce. Služeći se metaforama, slikovnošću, emocionalnošće, punoćom i preobražajem značenja reči, u stihovima se bavi ljubavlju, seksualnošću, tugom, međuljudskim odnosima. Pesimizam je onaj dobro poznati Faraonnov pogled na svet. Što stariji, "glas" mu je dublji, na momente liči na stihovanje sveštenika na sahrani. Što stariji, originalna imaginacija i lična vizija, odmah postaju očigledne, jer piše o svojim dubokim iskustvima, idejama, slikama, rečnikom koje projektuje njegovo sopstvo, a ne fabrikuje svoju personu po klišeu pretpostavki aktualne (ne) kulture.
U svim Faraonnovim pesmama postoji jedan preteći, proždirući svet u kojem žive ljudi u očajanju odlaganja svoje sudbine. Faraonn želi da pobegne iz ovog surovog sveta, a ako to nije moguće, on je spreman da podeli sudbinu ostalih ljudi i prihvati, iako nedužan, svoj život u iskvarenom društvu. Jer, ako su pokvarenost sveta i lažne ljubavi neizbežni, on to prihvata kao deo svoje humanosti.
Romantična ljubav je jedan od najsnažnijih osećaja na zemlji.
"Žar prolazi kroz moje telo,
uz bol ljubavi prema tebi.
Bol prolazi kroz moje telo,
uz žar ljubavi prema tebi.
Bol koja će eksplodirati
od ljubavi prema tebi,
prožeta je žarom
moje ljubavi za tebe."
(anonimni Indijanac izrekao stihove misionaru 1896.g.)
Romantična ljubav je ovisnost. Savršeno je lepa ako sve teče kako treba, a savršeno užasna, ako ne ide dobro. Koliko ljudi je patilo od neispunjene romantične ljubavi tokom miliona godina ljudske evolucije? Koliko miliona ljudi pleše u njenom zanosu baš ovog trenutka, a koliko miliona ljudi pati zbog neuzvraćene ljubavi ?
"Vjera u tebe
vjeru mi je umanjila
zrako prva jutarnja"
"...fragmenti, - jedne budućnosti..." je Faraonnova romantična, opsesivna ljubavna pesma. Ljubav ga poseduje, deluje duboko ispod emocija. Deluje na želje, motivacije i žudnje. Kao da kaže: "Moja čežnja nema vremena kada da prestane".
Faraonn nije čovek u ovom svetu koji prianja za svaku utehu koju nudi trenutak. Radije će biti uplašen čovek koji se drži svoje ljubavi, nego hrabar, koji ide od drage do drage. Ostavši pravi ljubavnik, postaje pravi heroj, blizak teškoćama sopstvenog samoispunjenja. On odbacuje široki društveni put ka prosečnosti, vulgarnosti i samoudovoljavanju, anonimnosti i okivanja u lance konformizma, pa piše:
"... i tako
ostanem na stazi svoje određenosti
da trčkaram i kamenčiće šutiram
sve dok me neka nemirna misao
okrene
da stvorim te onakvu
kakvu te imam
i prije rođenja"
U Faraonnovim ljubavnim pesmama, ljubav ostaje jedini lek za tegobnu posesivnost apokaliptičnog društva. Ljubav je bekstvo od takve stvarnosti, pa i sam pesnik traži spas u ljubavi. "Jer je oduvek bio njen ljubavnik i želi da putuje sa njom, želi da je prati slepo i želi da joj veruje, jer je svojim umom dotakao njenu suštinu, koja ga priziva u svoj zagrljaj"