Lako je gusenici, samo automatski izvršava program zapisan u genima.
Ne sumnja kao čovek u svrhu postojanja, ne traži ni viši smisao
niti neki drugi cilj.
Spokojno drema u svojoj čauri i sa poverenjem čeka da priroda
obavi svoje.
Da li sanja da će postati leptir?
Da li se leptir seća da je bio proždrljiva, a zatim utamničena gusenica?
Čovek se ne seća ničega pre, niti zna šta će biti posle,
ali dok tokom života prolazi kroz sopstvenu duhovnu metamorfozu,
sanjari o nekom ponovnom rođenju, o novoj prilici i novom životu.
A dovoljno je da svoj život ukrsti u ljubavi sa onim koga voli
pa da kroz neprekinuti lanac života postane besmrtan.
Kao leptir.