Odiseja

Ali raskršće je najteži deo puta i koji god da odabereš -
kajaćeš se.
Jedino ako je vreme na tvojoj strani, pa se ne mimoiđeš sa svojom srećom.
A itaka je samo san svakog odiseja.
Uostalom, onaj ko je bio tri put na kolenima, ne boji se više ni osvetoljubivih bogova,
ne boji se više ničega, osim samog sebe. :heart2:
 
ODISEJ

.....francuska istorija i njena arheologija , uče čovečanstvo da je ovaj "delija" istorijska ličnost , te da tu nema nikakve bajkovitosti - misle na vile , harpije , veštice .....oće reći , nema mita već istine zavijene kroz mitološko manipulativno ludilo - pa je po njima cela odiseja besumučno i bestijalno krvavo gusarenje koje se završava mučkim masovnim zločinom u kome biva i sino ubistvo - naravno zbog vlasti......oće reći , ODISEJ je beskarakterni ništak , razbojnik , pa onda i nije uzorita ličnost koja je prošla kroz pakao tiranije , već razbojnički tiranin !

....narvno , naša književna istina energično se suprostavlja ovoj francuskoj istorijskoj istini , pa ovog "deliju" idealizuje , te postavlja na tron uzoritih junaka i velikana.....iz ovog knjževnog vaspitanja izvučen je mit o Marku Kraljeviću kao uzoritom srpskom junaku , borcu za pravdu i zaštitniku srpske nejači......budalaštine, do budalaštine - arkanizovanje pokoljenja do pokoljenja !

.....tako danas za aleksinačke rudare priča se da su prošli odisejsku golgotu - a oni su žrtve : opljačkane , ponižene i rasčovečene.....oću reći nemaju ama baš ničeg sa tim starovekovnim gusarom/piratom ubicom , kao što on nema nikakvih dodirnih tačaka sa poštenjem , čašću i ljudskošću koje je njihov temelj !

Nema ničeg odisejskog u časnom , poštenom i mučeničkom životu običnih ljudi !
 
Put do slave i bogatstva, put do trona
oduvek je bio isti, od iskona
put do pakla i ponora, put do sloma
oduvek je bio isti, od iskona

Niko ne zna šta ga čeka, dan šta nosi
svako juče ostavlja nam trag u kosi
doba prošlo i buduće, priča ista
sve što sija i ne mora da zablista

Odiseja, odiseja
staza trnja ili staza orhideja
odiseja, odiseja
život, to je samo nova odiseja
 
Ne postoji književna istina. Ne postoji istorijska istina. Postoji jedino lična istina.
Da je Odisej u bilo kom trenutku posumnjao da ga Penelopa čeka, odustao bi.
Nije posumnjao. Ideja, vera, nada, dobra misao ga je održala u životu.
Manje je važno šta je Odisej na putu radio, jer je sve što je radio trenutno i prolazno.
Važan je put koji je stvorio, koji je popločao i tapacirao verom, nadom, ljubavlju.
Odisej je zahvaljujući Penelopi stvorio put.
Put koji ga je nadživeo.

Obični ljudi se dele na one koji čekaju i one koji hodaju.
Ovi drugi nikako nisu obični. Oni stvaraju, njihovo delo je put.
 
Aman Lončare, odakle toliki bes?
Odisej je samo simbol borca koji ne posustaje , uprkos volji i zlovolji i bogova i kraljeva,
sam protiv svih i protiv svoje sudbine.
I protiv rata je bio, ali je nateran
Sina je ubio tragičnom greškom, a ne namerno, dešava se.
Odvažnost, snaga i snalažljivost doveli su ga do cilja, odbarnio je svoj dom i svoju ljubav,
ali tek kada je potrošio svoj život.

Odisej je ne samo simbol istrajnosti i borbenosti jednog čoveka,
može biti i simbol malog naroda koji se ne predaje, iako nema izgleda
i svesno žrtvuje svoje sinove kao najveću žrtvu.
U tom slučaju lukavi Odisej bi verovatno smislio nešto pametnije. :)
 
..... nit sam besan , a ponajmanje saznajno tesan - plitak....više sam na neki način , sklon da prihvatim relizam kao način razmišljanja , nego idealizam , misticizam , ili mitološke istine kao obrazovnu uzornost......!ovaj iskaz nikako ne tvrdi da mnogo znam i da sam prepametan.....pre govori o tome da se opire zaglupljivačkom sistemu , te ne da pristajem na mirenje i uklapanje u ovčije stado , koje dobri pastir šiša , muze , prodaje i kolje samo što ima ovčiju blentavu pamet......bolje rečeno , opirem se da budem registrovana budala !

....inače , ovaj mitološki uzorit tip i književna istina o njemu , u mal me nijr doakao u srednje školskom obrazovanju - jer bejah na poziciji matematičke istine.....sreća moja da sam krenuo putem tehničkih nauka , gde je carovala matematika , pa ovo moje zastranjivanje u vezi Odiseja , Kraljevića Marka , ili pak Karenjine i takvif uzoritih ličnosti , nije sankcionisano , već smatrano prolaznom razvojnom fazom , koja bitno ne utiče na struku kojoj sam se obrazovno predao.....

......stojim na stanovištu da svaku istinu treba proveravati , jer sve što je istinito , ono je i tačno pa ne potrebuje branioce , zaštitnike i gardu sa maskirnim kapama - kao što ih potrebuje laž , prevara , manipulacija , lukavstvo ili kakvo drugo zlo i tiranija.....

--- očito je , da je ODISEJ imao između mnogih , nisko karakternih svojstava , pa je bio zaposednut i velikim lukavstvima......

....balkanska etika tvrdi , da je odisejsko lukavstvo prepuno visoko etičkim vrlina.......mene to ne iznenađuje , kao što me ne iznenađuje ovdašnje odisejsko veličanje ljudi , koji su vršili genocid i nad sopstvenim stanovništvom....sastavni je to deo jednog miljea , koji je izheklan iz duhovnosti jevrejštine , na moralu cincarizma i balkanizma - koji možemo slobodno imenovati kao srpština !

....inače zarad istine , Odisej je bio kralj , a ne tamo neki usamljeni borac za čast , veru , pravdu , ljudsko dostojanstvo i slobodu - isusovski preteča ; dakle kralj kome je istekao desetogodišnji mandat , pa je sa svojim plaćenicima otišao u desetogodišnju pljačku , dok ne prođe vreme kako bi stekao pravo ponovnog kandidovanja za kralja..... a to da je sve kandidate , koji su predendovali na krunu , mučki iz zasede pobio , pa i svog sina , to je gola istorijska istina.....tako se i danas eliminiše politička izborna konkurencija - doduše , uglavnom bez prolivanja krvi.....mučko ubijanje sastavni je deo Odisejeve ličnosti - tu karakternu crtu , njegovu , čak ni mitski ep nije krio.....to nema veze sa bogovima , pa ni sa sudbinom ....takav je u svom karakterno ustrojstvu Odisej i takvi su svi oni kojima je on uzorit junak !
 
Kada nešto ne znam ili ne razumem, ne usuđujem se ni da potcenjujem ni da osuđujem.
U matematici ne bih išla iznad osnovnih računskih radnji, pa ni onda bez pomoći
računaljke.

Sutor, ne supra crepidam.:)

Nema istorijske istine u Homerovom epu o Odiseju, ali kao u svakoj legendi, bajci,
mitu, nalaze se najvažnije životne istine i mudrosti, pa bili nam junaci simpatični
li ne.
I baš zato.

A istina je da je Itaka majušno ostrvce pored Kefalonije, koje se može za čas oploviti.
Biti kralj Itake nije bogznašta.
Njegovi "plaćenici" mogu biti samo dronjavi čobani, ribari, ratari,
a "kralj" samo prvi među jednakima.
Ipak, Itaka je postojbina sanjara, pesnika, moreplovaca... koji u mislima putuju ka njoj,
možda celog života.
To je moja istina, moja odiseja, moja Itaka, možda baš zato što ne znam
matematiku.

I život svakog čoveka, pa i tih rudara mučenika, jeste svojevrsna odiseja.
Priznao to neko ili ne.:)
 
Poslednja izmena:
....jadan ja , tako sam željan života međ običnim neinteresantnim ljudima , marginalcima - kao što su luksenburžani , za koje gotovo niko niša ne čuje , nit se kod njih nešto veliko za svet i čovečanstvo , homerski dramatično dešava !
.....ljudi jednostavno žive i tačka !
 
Ovce jednostavno žive i tačka.
Ljudi nikada ne žive jednostavno, ako su ljudi.
Život je nekome drama nekome komedija, karakter bira, ali se sve do kraja mora znati ko igra glavnu ulogu.
 
Odavno ne videh ovakav divan, kratak, omamljujući tekst, mudar i inspirativan. Prosto me je zarobio, pa razmišljam o Vašem putu a i o sopstvenom ceo dan. Moj otac bi rekao: "Tema za Bogove!" I jeste!. Tema smislena i sa porukom. Tekst kratak, ali govori najviše. Spomenuću Ničea koji je odvojio dela koja izviru iz velikog bogatstva životnih snaga, a koja u sebi imaju malo reči, dosta praznine, tišine, pauza, prostora, perspektive, od dela koja izviru iz oskudice, a koja su pretrpana, glagoljivija, stegnutija, koja brbljaju bez daha.

"Koga je put naučio da ustane i posle trećeg nokdauna, uvek bira raskršće." "Nestani čarolijo!" (Šekspir, "Bura") Ako čovek ispravno živi, on raste u srazmeri svojih gubitaka. Tako da, ako se odreknemo - ostajemo celi; ako se iskrivimo - ostajemo pravi; ako smo prazni - postajemo ispunjeni; ako smo rastrgnuti - postajemo preporođeni...
Očaralo me je intenzivno mesto u tekstu, tj. prolazak raskršća. Raskršće prolaze samo oni koji znaju da je ovaj život ovde mračna i krvava sramota i time spasavaju poslednju kap meda i poslednji blagoslov svoga života, domašajući znanje o istinskom životu i stvarnosti. Nastavljajući svojim putem, shvatamo da sami sebe možemo da održimo po cenu neprekidnog žrtvovanja sebe samih. Jer, onaj deo nas, naše biće koje se neprekidno žrtvuje i večita je žrtva, nalazi se u nevidljivom. Čak se odreklo i svoje vidljivosti i tako održava nas. Mi za njega kažemo da je ništa, niko , praznina...a to slobodno i potpuno postojanje, koje nas stvara i održava sopstvenim žrtvovanjem, to je naše pravo biće... negde nematerijalno lebdi u vazduhu i gori u vatri neprekidne žrtve na temperaturi pojačanoj stalnim prisustvom višeg postojanja.
 
...raskršće , ili pitanje : DA ili NE - ako se svede na večno samo žrtvovanje , onda je razumljivo idealizovanje tirjana i zla....no , ako se to pitanje svede na život , onda se ono svodi na lepotu mudrosti......
....a tad sama mudrost nije ništa drugo nego umeće i moć lepog , ljudski dostojanstvenog , časnog i pravičnog življenja !
 
- Оdakle si došao?
- Niotkud. Ja sam odavde.
- Kаkо to da te nikad nisam sreo?
- Nisam izlazio.
- Bio si bolestan?
- Ne, bio sam zdrav.
- Pa, zašto nisi izlazio?
- Pa zato. Zato što sam bio zdrav.
- A sada, zašto si sada izašao?
- Razboleo sam se. Sad sam kao i svi drugi, niko me neće primetiti.
- Šta bi se desilo da te primete?
- Proglasili bi me za zdravog.
- Je li to rđavo?
- Kako gde. U bolesnom svetu, svakako.
- I šta bi sa tobom radili?
- Lečili bi me dok se ne bih i ja razboleo.
- Ali, ti si već bolestan, zar nisi?
- Od svoje bolesti, da, samo oni hoće da bolujem od njihove...
Borislav Pekić
20031742_663166623880781_7497670461651109219_n.jpg
 
hakim bej;bt303665:
- Оdakle si došao?
- Niotkud. Ja sam odavde.
- Kаkо to da te nikad nisam sreo?
- Nisam izlazio.
- Bio si bolestan?
- Ne, bio sam zdrav.
- Pa, zašto nisi izlazio?
- Pa zato. Zato što sam bio zdrav.
- A sada, zašto si sada izašao?
- Razboleo sam se. Sad sam kao i svi drugi, niko me neće primetiti.
- Šta bi se desilo da te primete?
- Proglasili bi me za zdravog.
- Je li to rđavo?
- Kako gde. U bolesnom svetu, svakako.
- I šta bi sa tobom radili?
- Lečili bi me dok se ne bih i ja razboleo.
- Ali, ti si već bolestan, zar nisi?
- Od svoje bolesti, da, samo oni hoće da bolujem od njihove...
Borislav Pekić
20031742_663166623880781_7497670461651109219_n.jpg
Da, to je to! Prelepo!:cvet:
 
Ne možeš nekoga ko gleda sa vrha naučiti različitim uglovima posmatranja
Onaj ko gleda sa vrha ima samo jedan ugao posmatranja.
Vrh nije put, vrh je kraj puta. Zabodena pobednička zastavica. Najčešće krst.
 
zapisao : ROBERT GREVS

" Tako se Odiseja završava Laertom, Odisejem i Telemahom, patrijarhalnim muškim trojstvom heroja,
kojima od Zeusa rođena Atena pomaže da odnesu pobedu nad svojim neprijateljima; lukavstva postignuta
time što se neki događaji ne opisuju treba da pokažu da se Nausikaja nije slagala sa ljubavnim uživanjem
pre braka, jer je to osiromašilo značaj samog braka. Kraj su sačuvali drugi mitografi.
Odisej je prognan u Tes protiju, a Telemah u Kefaloniju, dok Penelopa ostaje u dvoru zadovoljna i vlada zastupajui svoga sina
Poliporta. Tejresijino se proročanstvo, razume se, ispunjava. Odisej ne umire dostojno u dubokoj starosti,
kao poštovan
i i slatkorečivi Nestor. Smrt mora da ga pokosi na tradicionalan način, koji je on želeo da izbegne. Dete Nove Godine, jašući na leđima delfina, probada ga svojim oštrim kratkim mačem od riblje kosti. Skoro ista sudbina snašla je Katreja sa Roda: njegov sin Altajmen ga slučajno probode na obali .
Kratki mač od riblje kosti upotrebljavaju u Polineziji jer rana od njega zagnoji, što su Grci i Latinismatrali
neizlečivim (Ajlijan: Priroda životinja ); riba od čije se kosti ovakav mač pravi (frygon
pastinaca) je dobro poznata u Sredozemlju. "

....srpština idealizuje Odiseju i njenog Odiseja , čini tu svoju idealizaciju uzoritom , koja vaspitava mnoge srpske Odiseje......koliko juče slobizam nam je nametnuo sopstvenu odiseju u kojoj gotovo da smo propali kao mitsko Odisejevo kraljevstvo , akcijama milosrdnog anđela , da taj slobistički odisej nije skončao kao i onaj mitski......
....i opet smo iznedrili Odiseja koji nas je uvalio u svoju odiseju......današnja naša odiseja , ima svog Odiseja , koji nas jarca kroz svoj AVeizam.....njegova odiseja počela je još u slobizmu , pa prolazi kroz političko reciklažno lukavstvo i predstavlja se kao evropeizam.....svakako će to njegovo kraljevstvo da propadne , njegovim proterivanjem , baš kako je proteran i mitski Odisej - ostaje pitanje kako će da skonča svaki pojedinac ovog kraljevstva srpštine , kakva će njegova lična odiseja da bude i kojim mačem će on lično biti proboden , bez slave , poštovanja i pamćenja , prezren od sviju pa i sebe samog !
 
Ingvi Malmstin peva o putu čoveka, odisejevom putu. Počinje hrabro sa Rising force,
a završava, kao što svaki put završava, jednako kao i mi, sa Memories. Bez reči, sve su reči na putu ostale.
Svaka pesma je deo puta, traženje rifa, traženje sebe.
 
....životni put i njegove raskrsnice , koje treba rešavati , treba da nas odvedu u mirnu dostojanstvenu starost , a iz nje treba izaći kroz san......oću reći velika je smrt , koja dođe srećnom starcu kroz san - bezbolno za njega i sav okolni ljudski rod.....
...mnoge takve smrti , ne samo što nisu odisejski javno značajne , već gotovo nisu ni primećene , pa nisu javno ni populisane , kao što se čini sa odisejskim.....
....ovih dana, sva srpština se dala u emotivni amok i obeležila kakvim god parastusom , ubijanje Karađorđa.....nezavisno od toga što dični srpski odisej nije ubijen u tamo nekoj sačekuši , već je nad njim izvršena egzekucija po pravosnažnoj presudi....no , ako se obeležava njegovo okončanje života na ovom svetu , sa porukama kako takve stvari ne treba činiti , zašto se onda ne obeležavaju smrti onih ljudi koje on pobi po svojoj bestijalnoj pameti...a ubi oca , brata , ratnog druga koji mu ustupi voždovsku stolicu - tek tako !......etički paradoks , ili mitomansko ludilo zaposednuto srpštinom gazi preko ovih ubistava , gura ih u nepostojanje , kako bi svu duhovnost nerođenih natopilo ništavilom !
....sledstveno ovome , gotovo sve odisejske smrti na našim prostorima , naših velikana , manje više su smrti karakternih ništaka , koji nam se nameću sa jedne strane kao uzoriti , a struge strane sa njihovim tiranskim medodama biva suptilno porobljeni i silom vlasti držani u pokornost !

....koristim ovu priliku , da kažem , kako za oco i brato ubistvo nema opravdanja , pa nema ni veličanja oco i brato ubica - međ ljudima , osim kod srbomanijaka !....

....dakle , mudrost i njegovo životno umeće treba da nas provede koz svaku raskrsnicu tako , da ostanemo časni , pošteni , čovečni i krepki kako bi nam starost bila mirna i dostojanstvena , a smrt bezazlena pa makar i od sveta neprimećena !
 
Sad vidim gde se razilazimo.
Ti predlažeš da je završetak puta samo smrt,
a ja na kraju vidim veliki ostvaren ispunjen i dobar život.
Kako je život završio je manje važno.
Kad prestane vreme, svakome će ostati u rukama ono što je čuvao: neko smrt, neko život.

Cilj i smisao života nije smrt, iako će doći. Cilj života je život, put.
Smisao automobila nije da završi u starom gvožđu, iako će sigurno završiti, nego je pređeni put.

Nismo rođeni da umremo, nego da živimo.
Neko na kraju radnog vremena vidi tek kraj napornog dana, dok drugi broji svoje blagoslove, stvari koje je tog dana stvorio.

Nije Odisej provodio život pripremajući se za smrt. O naprotiv, živeo je. Hodao, prkosio, ratovao, stvarao. Disao.
Ja biram put. :bye:
Dišem.
 
.....za život mudra čoveka bitan je svaki trenutak , pa i sam kraj...a nema lepšeg kraja od srećnog kraja.....a srećan kraj , moguć je samo ako su njemu predhodnici srečni svakodnevni trenuci - oću reći , ako je svaki dan u životu mudro , a to podrazumeva časno , pošteno i čovekoljubivo odživljen !

.....ovde naš razlaz proističe , sudijo , što polako toneš u relativizaciju karaktera i karakternih svojstava , pa prihvataš pistovećivanje lošeg i dobrog , samo da objasniš , pa i opravdaš Odisejevo duhovno ništavilo koje brani vasceli balkanski pravoslavni svet , te očuvaš Odisejevu "veličinu" i njenu uzornost.......ruku na srce , to je bio i ostao primer lošeg stvorenja u ljudskoj koži , jer njegovo žitije ne može da izdrži analizu njegovog karaktera ......sudijo , on pripada dnu karakternog polu sveta.....!
.....a opet , svak u nedostatku integriteta i ličnog stava u vezi mnogih životnih pitanja , po sopstvenoj pameti i njenoj mudrosti birać sebi uzore i opnašati njihovu životnu mudrost.......sloboda volje i njenog izbora !
 
U životu savremenog odiseja nema ničeg za gusle i prangije.
Toliko je bede i nevolje da je pravi podvig i čudo kako opstaje.
Kako živi tako i odlazi -
u tišini, nezapamćen, ispraćen suzama i škrgutom zuba potomaka,
koje čeka ista sudbina.
Sve dok se opet ne nađe jedan i usudi se da prkosi "bogovima",
veličanstveno, epski, kao u stihovima slepog Homera.
Ili slepog Filipa Višnjića. :)
 
Poslednja izmena:

Back
Top