... onako , kako je don_Ernesto volio...

......ovo bi trebalo
da bude ostavljeno
i nadjeno
za sve one koji hoce
da im zivot omugucava
samo lijepo da nadju
i u ljudima i stvarima
onako kako to
zenbudu majstori nalaze
ili bar zele da nadju
mene oci mole
da ih vise ostavljam
po predjelima
a manje po ljudima
znam da je zahvalnije
ali,
ljudi su moja trazenja
kako bih sebe
sebi vratio
u njima najbolje nalazio
onako kako je Ernesto Gevara
sebe zavjestao
..
 
Ernesto Gevara de la Serna je govorio: "Iznad svega budi u stanju da duboko osećaš nepravdu počinjenu bilo gde i prema bilo kome u svetu." Vođen u svom životu velikom ljubavlju prema čoveku i osećajem u sebi da vrši najsvetiju od svih dužnosti, govorio je: "Ne mogu da zamislim čoveka koji nije vođen tim osećanjem."

Nikola Tesla je govorio: "Svi smo mi jedno. Ljudi su međusobno povezani nevidljivim silama. Iako imamo slobodu da mislimo i delujemo, mi se držimo zajedno, poput zvezda na nebeskom svodu s nerazdvojnim vezama. Ove veze se ne mogu videti, ali se mogu osetiti. Energija misli, energija ljubavi određuju gibanje
svemira. Tako zamršeni, tako nezamislivo složeni su procesi u prirodi".

Iz divnih stihova "...onako, kako je don_Ernesto volio..." vidimo da pesnik oseća kosmički umor, da ne može više...U danima kada je lako potonuti, kada smo sebi ili dželati, ili spasioci, Faraonn popravlja svoj život uz pomoć lepote i kao da poručuje: treba kroz ljude da se vratim sebi.

Ovom pesmom Faraonn slavi sakralnu ljubav u dodiru sa ljudima. Šta znači sakralno u ovim stihovima? Sakralno znači sveto. A sveto je ono što jeste. Što nije površno, što nije prolazno, nije privremeno - nego je besmrtno. Ne ono što će proći, nego ono što jeste, što je istina, što stvarno jeste, to je Jedno jedino na svetu.

"...kako bi sebe
sebi vratio
u njim najbolje nalazio..."

Humanost, Agape, Philia su ono najbolje što pesnik nalazi među ljudima, ljubavlju koja je usađena u njegovu dušu. Filantrop, Faraonn, ljubav osvećenu od viših Sila pruža ljudima oko sebe, a onda nevidljivo Jedno jedino na svetu, kao bumerangom, kroz ljude obaspe Faraonna sakralnom snagom i emocijom.

Tada, jedino tada, osnažen i voljen, Faraonn je moćan da živi i piše stihove, one jedne jedine koje sme i treba da napiše, uzvišene i sakralne, istinite...Jer Faraonn pesme ne piše...on ih živi.

"Kada sam išao kroz pustinju, uvek sam video dva para otisaka stopala. Znao sam da si samnom, Bože. Ali, kada mi je bilo najteže, video sam samo jedan par otisaka. Gde si bio tada, Bože?"
"A! Pa to je bilo kada sam te nosio!"

Stihovi pesme su predivni duboki, zaslužuju ne ovako skroman komentar, ali su svakako inspirativni toliko da zaslužuju dugo pamćenje.
 
...Kami bi ponovio ono njegovo,
zivjeti 'kao kad bi' zivot i imao smisla
'buniti se i tako postojati',
...sakralna Ljubav
imala bi smisla
ali strah postoji od zamora i Nje,
jer uvijek visi u vazduhu...Boze moj Boze, zasto si me ostavio...
...a, onda Jovovo bliskostanjstvo s gubljenjem Nade
i da li bi tu pomogla profana ljubav
tj. sezonsko odnosenje za Bliskost nablize vrste...
Dragost mi je da moja Prijateljica ,
tako duboko ulazi u one dubine moga pisanja
i sam sebe preispitujem
sta jos moram doreci
ne, samo reci jos
nego doreci...izreci se sigurno ne moze nikad
i zato Miljkovic kaze da jedan nesretan covjek ne moze biti pjesnik,
tesko je 'zapitati' Branka
sta je to milsio
jer cesto ne volim ovo sto je izrekao
mislim da jedan sretan covjek pjeva
a onaj drugi pise ...
...ponuka ovako moja Prijateljica
da se napise Esej o Sakralnom i Profanom u Emocijama
onako kako je M.Elijade pisao o mitskom i 'primitivnom'
slijedeci K.L.Strosa
sa pomijesanim 'dopunama' i tranzicijama
Karlosa Kastanede...
Hvala ti Soradze,
hvala i pokusacu jednom da potrazim lingvisticko
u kinezioloskom a onda poci
antropoloskom
ako mi se posreci
te to uzmognem,- i z r e c i ...:hvala:
 

Back
Top