...oprosti drugima a sebi nikada...

...da se zaboravi zagrljaj
i osmjeh
koji okovano odlaze u vjecnost
ne bi bilo dobro
zbog najave metalnog ukusa
u predjelima misli
gdje bi trebalo
da obitavaju nepovrijedjene
melodije za ljepote
kojima se djeca bude i
uspavljuju
...ako vec moramo
onda
nadjimo najlaksi put u prazno
sto ce vakumski
odijeliti sve otrove
koji i bojom i mirisom
na ruzu vode
prema ruzi usmjeravaju
...zaboravicu ja i pjesmu
jer tako je Dis savjetovao
cekacu ja
kao sto je Toma pjevao
necu se dati nicemu teskom
kao Arsen
sto je savjetovao
ali necu oprostiti sebi
tako bogate valove
naivnosti i povrede
djetinjih snova
i mojih i drugima...
 
...pogled unazad neka bude tek podsjetnik, a nikako kamen stalnog spoticanja...opraštati je ljudski....oprostiti samom sebi prelazi ljudske gabarite jer ulazi u samu bit onog našeg unutarnjeg, onog skrivenog i rijetko dokučivog...sama svjesnost toga je prvi korak ka samooprostu....
....zamislila sam se nad tvojim stihovima večeras...budi mi dobro.... :zag:
 
Krizu ne stvara vreme, vreme je otkriva. Bilo je pitanje vremena kada će Faraonn ispevati ovakve neponovljive stihove stvorene od trošne materije života.

Izuzetno osetljiv, pesnik tužno peva o zaboravu zagrljaja i osmeha, o nalaženju "puta u prazno". Bez ljubavi, Faraonn stari bez mladosti, vene bez cvetanja, umire bez življenja. Razočaran, uplašen pogubnosti lične tragedije, želi da spase najlepši deo sebe od daljih povreda, pa da "melodije za lepote kojima se deca bude i uspavljuju" ostanu nepovređene. Iz stihova miriše ruža natopljena otrovom rastanka, svetli u pripitomljenoj svetlosti jutarnjeg plavetnila u odškrinutoj pukotini prečice kojom treba poći.

Čitajući izuzetno tužne stihove, ne mogu a da se ne zapitam kroz kakvu gustu maglu mora da pipka pesnikova osetljivost, dok se njegova mašta ne razmahne, kroz kakve rešetke treba da doziva kroz prolaznost trena prozirnu neprolaznost da bi se stvorili stihovi ove lepote. Uskim tesnacem, svojim potpunim prisustvom, Faraonn se probio neiscrpivo u apokaliptični trenutak svog velikog potresa, stvorivši stihove natopljene teškim emocijama, zarobivši čitaoce njihovom lepotom i snagom.

Rešenost pesnikova da sebi ne oprosti naivnost, podržava njegovo znanje da ljubav nije osećanje, da nije izuzetno stanje, niti uzvišenost...On zna da je ljubav izvorno normalno stanje postojanja i da dotiče ono mesto u nama koje sve povezuje. Zna da je ljubav zakon, krug, spiralni u kojem i spasenje ima svoje vreme, znači i prolaznost. Zna da jedino neopoziva jednostavnost čoveka koji voli i stvarnost njegove blistave ličnosti rešava kvadraturu kruga. Njegovo središte kruga spaljuje granice, raspaljujući ljubav, ljubavlju obuhvatajući sve postojeće, pa i sebe samog. Odatle nastaje jedna nova nit jedinstva, koja je višeg reda, jer je lična. Samoopraštanje.
 
Poslednja izmena:
...treba izmamiti ovakve rijeci
koje prebivaju u predjelima duse
jedne dusevne sirine
koja krcato i dise i mirise
...treba osjetiti svilenu opreznost
kojom hoda moja draga Prijateljica ,
Soradze
i biti sretan sto moje rijeci zablijeste
na ekranu i misaone i imaginacione mape
koja je darovana mojoj Prijateljici
i ispunjena je odabirima od djetinjstva
da na njima cvjeta mudrost i raskos svegatosti
a sredisnjica je u poeticnom i psihoanalitickom...
Faraonn misli,
da poslije ovih rijeci
gdje je granica izmedju Pjesme i kriticara
i da li je uopste ima...
Mozemo mi koji pisemo
biti zadovoljni
koliko nam se posrecilo da uspijemo oslikati
trenutno breme koje nas gusi
sve dotle dok ga ne zgrabe ocima i uvedu u misaono analiticke predjele
Poznavaoci kao sto je cijenjena Soradze
a ide putem kojim je isao soj ljudi Reda M.R. Ranickog...
...:hvala:
 

Back
Top