Cuvacu te, andjele moj

Nocas je moj inace mracni prozor obasjala neka cudna svetlost, brzim skokom iz kreveta na desnu nogu pohitao sam ka njemu da provirim ispod zaluzina da vidim sta bi to moglo biti, istog treba kada sam pruzio ruku ka zaluzini da je razmaknem, sa druge strane prozora culo se lupkanje, kao kada neko kuca na vrata, vrlo uplasen sporo sam primakao ruke zaluzinama i razmaknuo ih, sa druge strane prozora ugledao sam bica koja zasluzuju divljenje, bili su to andjeli, ni malo sumnjicav otvorio sam im prozor i pustio sam ih unutra, bili su to malo drugacija stvorenja nego sto sam ih ja zamisljao, sva su bila zenskoga roda, imala su dugu kosu, svetle oci i bozanstven ten, jedan andjeo se isticao cak i vise od ostalih, blistao je cudesnim sjajem, smesio mi se kao da je taj osmeh samo za mene krojen, upravo tog andjela najdivnijeg od svih koje sam video ostavili su ga samo za mene, i rekli su mi da sam zasluzio ali da sa tim andjelom moram da postupam bolje nego sa samim sobom, da je vrlo nezan i vrlo zahvalan i da moram da ga vrlo vesto cuvam da ga ne bih izgubio, i upravo zato cu ja tebe andjele moj da pazim, mazim, ako treba i da razmazim, jer za mene si ti najdivniji andjeo.
Volim te ljubavi moja.
 

Back
Top