Ne odazivam se uopšte na Džeki i uvek sam mrzeo to ime. Vlasnici uopšte nemaju decu i nisam pod terapijom, pre su oni. Uvek sam morao da ih čekam da se vrate sa posla da bi me pustili napolje a i to su radili kao da sam im najgori čovekov neprijatelj. Ja sam pobegao od njih zato što me nisu voleli a i davali su mi onu hranu iz kesice što su kupili u prodavnici. Da valja ta hrana oni bi je jeli bez mene kao sve ostalo. Ako ih vidite kažite im da sam otišao u inostranstvo. Lepo mi je kod kontejnera a i ova deca me vole.
Džoni